Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crveni šešir, koji ne ide a i ne stoji
mi,
Trošiću penziju na piće, letnje rukavice
i satenske cipele
I pričati kako nemam para ni za hleb.
Kad se umorim sešću na ivičnjak,
Skupljaću reklamne uzorke po radnjama i
pritiskati alarmnu dugmad
Vući ću štap uz gelender
Nadoknađivaću propušteno u trezvenoj
mladosti.
Izlaziću na kišu u kućnim papučama
Brati cveće po tuđim baštama
Gomilaću pera, olovke i druge tričarije
A sad još moram paziti da mi odeća ne
pokisne
Plaćaću na vreme kiriju i neću psovati na
ulici
Pružaću dobar primer deci
Pozivaću prijatelje na večeru i čitati
novine.
A možda bi trebalo da se već po malo
pripremam
Da ljudi koji me znaju, ne budu
iznenađeni
Kad odjednom ostarim i počnem purpurno da
se odevam.