Duška Andrić-Ružičić
U PRILOG BORBI ZA
ISTORIČNOST ŽENA
Letnja
feministička škola
Novi Bečej, juni ‘96
***
Potreba da sa svim ženama podijelimo jedno prelijepo iskustvo namamila
nas je na pisanje i sastavljanje ovog izvještaja. Nemojte da vas obeshrabri
obimnost. Ako već želimo govoriti o ženskoj nevidljivosti, onda se protiv nje
moramo i boriti. Muškarci su stvarali istoriju zapisujući i arhivirajući
apsolutno sve. Naša neistoričnost prestaje samo ukoliko mi same nešto uradimo.
Način na koji smo pisale,
neka vas takođe ne zbuni. Mješavina ijekavice i ekavice proizvod je jednostavno
naše saradnje i izostanka želje da jedna drugoj korigujemo jezičke navike.
Izvještaj je rađen dijelom u Beogradu, kad smo jedno popodne i predvečerje imale
priliku zajedno raditi u hladovini Natašine sobe, nastavljen je delimično u
prijatnom ambijentu bungalova na Ribarskom ostrvu kod Novog Sada, tokom
poslednjeg dana konferencije Žena u crnom, ali... pošto se jedna od
sastavljačica izvještaja vratila u Bosnu, rad je nastavljen uz korištenje
blagodeti savremene elektronske komunikacije (E-mail = Elektronska pošta).
Ne sudite prestrogo nasem
radu. Izvještaj smo radile s ljubavlju i s ljubavlju i poštovanjem ga
posvećujemo svim ženama.
Nataša & Duška
KAKO JE SVE POČELO ...
Aktivistkinje iz država
bivše Jugoslavije sve godine rata nalazile su načine da komuniciraju i
dogovaraju se dok nije bilo telefonskih veza, puteva, vesti. Posle
uspostavljanja granica, viza, telefona, i posle dejtonskih dogovora o bezbednosti
kretanja, žene se sve češće međunacionalno organizuju. Naši susreti imaju
višestruka značenja, oni podstiču kulturu mira i prava na različitost,
suprotstavljaju se nacionalističkim politikama, šire žensku solidarnost i
inspirišu osnaživanje svake od nas. Na sastancima dalje planiramo saradnju pa
je i ovaj događaj tako nastao.
Na susretima feministkinja
iz država bivše Jugoslavije 1995, u Istri, u Strugi i u Hipo kampu u Sloveniji,
aktivistkinje su govorile da imaju potrebu za sažimanjem svojih svakodnevnih
iskustava iz dana u dan trčećeg rada. Jer, za vreme i posle velikih društvenih
kriza i opsadnih stanja, pritisak javnosti i restrukturisanje države vode ka
minimiziranju rada ženskih grupa. Tako se ženski pokret, ma koliki bio,
prekriva društvenim sistemima koji ne prepoznaju ženska ljudska prava i ne
imenuju žensko iskustvo. Odgovornost je na aktivistkinjama da artikulišu svoj
rad tako da ih sistemi mogu čuti ali ne i pojesti svojim nacionalističkim
jezikom.
Feministička letnja škola
biće prostor za produbljivanje znanja o nama samima u odnosu na svet oko nas.
Kroz razmenu iskustava i debate hoćemo da osmislimo aspekte feminističke
politike i njenog značenja u različitim političkim stvarnostima. Želimo da
povezivanjem ličnog iskustva i državnih politika pronađemo ideje i metode
oslobađanja žena, koje bi nam odgovarale.
Na inicijativu Autonomnog
ženskog centra iz Beograda, feministička fondacija "Frauenanstiftung"
iz Hamburga, omogućila je održavanje Feminističke letnje škole. Zamislile smo
je kao skup žena koje su krenule u ženski aktivizam ili to tek planiraju.
Okupile bi se žene iz Zagreba, Pule, Osjeka, Splita, Ljubljane, Skoplja,
Kumanova, Prištine, Niša, Leskovca, Novog Sada, Beograda, Banja Luke, Zenice,
Sarajeva ...
Organizatorke škole:
Slavica
Stojanović
Lepa
Mlađenović
Nataša
Milenković
PROGRAM
24. juli Dolazak
žena, smeštaj, upoznavanje
25. juli
9:45 – 13h Radionica: Kako sam stekla svest o sebi
kao ženi
17:30 -20h Radionica: Lično je političko – rad sa
ženama je
politički projekat
26. juli
9:45 – 13h Radionica: Imenovanje pojava –
feministički
pogled na svet
Radionica:
Koje teme iz života žena su
komunikativne za senzibiliziranje
žena
u mojoj zajednici?
17:30 –
20h Feministički "Hajd
park": Žene govore o svojim
iskustvima
27. juli
9:45 – 13h Radionica: Dinamika ženskih grupa:
prepoznavanje
i imenovanje problema
17:30 –
20h Radionica: Mogućnosti
prevazilaženja problema
grupe, razmene pozitivnih iskustava
28. juli
9:45 – 13h Radionica: Moji problemi, zahtevi i
strategije u
odnosu na državu
17:30 –
19h Nastavak
29. juli
9:45 – 13h Razgovor: Feministkinje bivše
Jugoslavije:
Potrebe jednih za drugima
Radionica: Evaluacija
teme prethodnog
razgovora
-ideje i planovi za saradnju
15 – 19h ŽENSKO LJUDSKO PRAVO NA ODMOR –
zajednički
izlet
30. juli
9:45 –
13:30h Radionica: Umrežavanje, međusobna
podrška,
razmena iskustava
15 – 19h ŽENSKO LJUDSKO PRAVO NA ODMOR –
zajednički
izlet
31. juli
10:00 Odlazak
A KAKO JE SVE PROTEKLO ...
1.
dan
Sve smo se našle u Ženskom
centru u Beogradu. Kako je koja stigla do Beograda, posebna je priča. Bilo je
tu i pucanja auto guma, i branja suhog cvijeća pored auto-puta, dok su neke
vrijedno radile na mijenjanju gume. Nabrano cvijeće završilo je kao "buket
ženske podrške" u vazi Ženskog centra.
U Beogradu padaju već prve
suze radosnice. Ponovni susret Banjalučanke i Zeničanke – prvi i posljednji put
vidjele su se u maju, u Banja Luci, na susretu tri ženske grupe iz Sarajeva,
Zenice i Banja Luke.
Dođosmo zajedno autobusom
do Novog Bečeja, potrpasmo se u sobe (hotel "Tiski Cvet"), otuširasmo
naše znojeve, sredismo se za večeru (kako koja) i sjedosmo da pojedemo svoj
prvi zajednički obrok za sastavljenim stolovima postavljenim u obliku
potkovice. Tu se već videlo koje žene preferiraju liderske pozicije, jer su
naravno zauzele čelna mesta za stolom. Istrenirani um žena koje već poseduju
liderske pozicije, odabrao je nenametljiva mjesta u sredinama stranica
potkovice.
I taman smo sjele i taman
smo prinosile ustima svoje prve zalogaje, kad nas je prekinula sportsko muška
buka – stampedo Crnogoraca iz FK Bar. Naša osećanja probuđena tom prilikom ostavljamo
mašti čitateljica ovog kratkog "treningo-pisa".
Kad smo večerale otišle
smo u Dom kulture preko puta hotela, gde je za nas bila pripremljena prostorija
– galerija u kojoj će se odvijati svi sledeći dani našeg seminara. Za ugodan
radni prostor zahvalnost dugujemo Zagi, direktorici Doma kulture u Novom
Bečeju. Da li slučajno, ali u toj prostoriji bila je postavljena izložba o
pozorišnoj glumici i operskoj pevačici, prvakinji beogradskog i novosadskog
pozorišta, Teodori Arsenović – u svakom slučaju, divne li slučajnosti.
Međusobno smo se upoznale ne skrivajući oduševljenje činjenicom da dolazimo
gotovo iz svih krajeva bivše Jugoslavije – na žalost bez predstavnica Crne Gore
i Hrvatske (nisu uspele doći jerbo su se državnici opet malo poigrali i sada se
mora čekati po 2 nedelje da bi se dobila dozvola za ulazak u Srbiju).
Ujedno zahvaljujem Neli i
Vesni K. iz Zagreba, Editi iz Splita kao i svim ženama sa kojima sam 2 nedelje
bila skoro u svakodnevnom kontaktu, učinile smo sve ali na žalost bila je to
mrtva trka sa državama, svejedno videle smo se – bar sa nekima, u Novom Sadu...
Makedonke je izvukla
njihova sunarodnica koja se zbog ko zna čega – verovatno ljubavi – udala za
Leskovčanina i aktivistica je lokalnog SOS-a. I ne bi mi bile mi (hoće reći feministkinje)
da i upoznavanje nije prošlo radno. Radile smo ga kroz vežbu aktivnog slušanja. Ova vježba postala je
neizostavna na našim susretima.
Onda je naša draga
drugarica iz Zenice predstavila divnu igru "tajne
prijateljice" koja nas je držala u neizvesnosti sve do poslednjeg
dana.
Da ukratko objasnimo u
čemu se sastoji igra:
Svaka žena na komadiću
papira napiše svoje ime. Svaki papirić savije se na isti način i svi se zatim
stave na jednu gomilu. Onda svaka žena nasumice izvuče jedan od papirića. Žena,
čiji je papirić s imenom izvukla, postaje njena tajna prijateljica. Identitet
tajne prijateljice ne smije se otkriti. Tajnoj prijateljici treba ugađati,
maziti je i paziti, voditi računa o njenim potrebama, navikama i granicama,
pratiti šta voli, a šta ne voli, otkrivati njene osobine. Da se na osnovu
pretjerane posvećenosti jednoj ženi ne bi otkrio identitet tajne prijateljice,
jednostavno se svakoj ženi u grupi posvećuje pažnja, briga, podrška.
Prijateljstva ostavljaju uspomene. Za svoju tajnu prijateljicu pripremite neku
sitnicu koja će je, nakon što se rastanete, podsjećati na vas. Poklon treba da
bude posvećen tajnoj prijateljici, da bude odraz onoga što ste o njoj otkrile i
u njoj zavoljele.
Posle upoznavanja prešle
smo na dublje upoznavanje, na terasi ispred našeg hotela. Organizatorice su se
kantonizirale za stolom pored i radile nešto mnogo umno – razrađivale
strategiju za narednih 6 dana.
Napomena
jedne od organizatorki: "Mi smo se mučile i jadne radile dok su one u toku
svog dubljeg upoznavanja uživale čavrljajući neobavezno o svemu i
svačemu"...
Elem, dan je završio
prilično rano sledećeg dana – negde oko 1h. Razmilele smo se po sobama, da bi
sutra orno počele sa feminističkim radom.
2.
dan
Posle doručka, gdje su
neke jele jaja na oko, a neke na vrat-na nos, otišle smo u svoju galerijicu.
Bez obzira na liberalizam, koji je jedan od osnovnih postulata feminizma (barem
bi trebalo da bude), prvi korak je utvrđivanje pravila radionice (aktivno
slušati, ne prosuđivati, poštovati termine radionica, "ne sjediti na
vlastitim potrebama", ...), od kojih su žensko pravo na odmor i čuveno
žensko pravo na "ne", u daljim tokovima radionica naišli na široko
odobravanje i primenu.
PRVA
TEMA: Kako sam stekla svest o sebi kao ženi (kad sam
prvi put osetila diskriminaciju sebe kao žene)
Uvod nam je dala Slavica-Sitnica Stojanović, Autonomni
ženski centar protiv seksualnog nasilja nad ženama, Beograd.
Polazišta naših
razmišljanja i pitanja koja smo sebi postavljale:
- Vraćam se na svoje lično iskustvo – to je moja podrška
- Važna je svest o realnosti:
STANI U JEDNU (SVOJU REALNU)
TAČKU
I POSMATRAJ IZ NJE, A NE IZ NEKOG
IMAGINARNOG UGLA
- Svest o sebi kao ženi stekla sam u
jednom trenutku ili dugom
procesu?
- Kako sam shvatila da nije onako kako mi
pričaju, da ja želim
ili mogu nešto drugo nego što od
mene očekuju?
- Da li su mi rekli da postoje različiti
polovi, ili mi nisu rekli
direktno?
- Da li mi je nešto bilo zabranjeno zbog
toga što sam žena i
kako su mi to objasnili?
- Da li su od mene očekivali nešto drugo?
- Da li su od mene premalo očekivali?
- Da li su od mene previše tražili?
- Kako sam to shvatila?
- Kako sam na to reagovala?
- Kako se sad osećam kad sam se s tim
suočila?
- Šta me ojačava, a šta me oslabljuje?
Ovu temu obradjivale smo u
4 radne grupe. Nakon sat vremena rada po grupama (što je bilo jako malo
vremena) vratile smo se u našu galerijicu i predstavnice grupa iznele su
zaključke radionica. Pokazalo se da su sve 4 grupe imale potpuno različit metod
rada ali da su opšti zaključci bili gotovo istovjetni.
U nastavku donosimo prepis
teza koje su pojedine grupe imale i na osnovu njih izlagale zaključke:
I
grupa
BUĐENJE
- u toku rata – sticanje svijesti o sebi
kao ženi
- muškarac (otac) koji donosi odluke u
ime svih žena u porodici
- svođenje žene na nivo objekta
- nasilje nad ženama – fizičko ili
psihičko
- samostalno donošenje odluka
II
grupa
DVOSTRUKE
VRIJEDNOSTI
- dječije igre
- nasilje dječaka nad djevojčicama
- prvi izlasci – kontrola
- prva seksualna iskustva (mladić stiče
mušku, a djevojka gubi
žensku čast)
- žene su odvratne kad su pijane
- ženske i muške profesije
- stvaranje karijere
- postojanje muških prostora –
nepostojanje ženskih (žene same
stvaraju svoj prostor, a prostor za muškarce stvara i nameće
društvo)
- biološka uloga žene – biološka uloga
muškarca
- institucija braka (uloge polova)
- djeca su odgovornost žene (funkcija oca
i majke)
- razvedena žena (raspuštenica) – razveden
muškarac
(raspuštenko)
- nevidljivost različitih modela za život
(sama žena)
- muški jezik – ženski jezik
III
grupa
PORODICA
- ravnopravna
- neravropravna
- dominantna majka
ULICA – muški prostor
- svaka se na svoj način bori protiv muškog
nasilja na ulici
- suprotstavljanje nasilju stalnim
prisustvom
- ignorisanje
OKOLINA
- utjeruje strah ženama, poručuje da s
tobom nešto nije u redu
ako se slobodno ponašaš
- okolina formira norme – kako žena treba
da se ponaša
- ignorisanje profesionalnog znanja žena
na radnom mjestu
- neprekidno se suprotstavljati muškim
šovinistima
PODRŠKE
- podrška žena ženama (kuća, posao) –
djelimična je
- čitanje feminističke literature
- modeli samostalnih žena
- ženski skupovi – ženske grupe
IV
grupa
- Mogućnost da se s tim razlikama
sretnemo u djetinstvu
olakšava stvaranje strategije
- Neophodnost konstantne borbe
- Traženje saveznica/saveznika
- Svijest o odgovornosti za druge žene
- Kroz borbu shvatamo koliko možemo i
koliko sebe vrednujemo
- Potreba za organizovanjem i razmjena
iskustava
- Preispitati sebe i prevesti sebe na
novi jezik
- UPORNOST
- Cijeniti sebe i svoj rad
- Ne ustupanje energije za privilegije
Govorile smo iz ličnih
iskustava, poštujući različitosti (neke su u istim situacijama imale pozitivna,
a neke negativna iskustva). Uglavnom, imenovale smo to buđenjem ženske svijesti u svetu dvostrukih (moralnih i drugih)
vrednosti koje nas prate kroz porodicu, ulicu i okolinu (muške prostore
koje nameće društvo), od rođenja do smrti (pa i nakon smrti).
Jedna od grupa ženu je
postavila u središte. Oko nje je lavirintno isprepletena okolina, puna
zahtjeva, predrasuda ... Njeno mjesto u svemu tome je determinisano lažnim
normama, omeđeno stegama. Žena je u tom okviru sputana, nevidljiva ...
Negde je diskriminacija
proizvod patrijarhata, negde je upleten rat.
Neki od zaključaka govore
o imperativnosti stalne borbe i nužnosti postojanja svijesti o odgovornosti za
druge žene. Nužna je i razmjena iskustava i uzajamna podrška.
Ova radionica dobila je
najvišu ocjenu (pogledaj na kraju evajuaciju škole). Očito je da se radi o
problemu koji i te kako muči žene.
Pojedinačna
vijest o tome da problem postoji i da ga ne potiskujemo, nego ga prepoznamo u
svom svakodnevnom životu, predstavlja prvi korak ka sopstvenom oslobađanju.
DRUGA
TEMA: Lično je političko: rad sa ženama je politički
projekat
... gde je uvod i primer, kroz lično
iskustvo prvog abortusa, dala Lepa
Mladjenović(veteranka ex-Yu feminizma – za dalje informacije prelistati
buduće feminističke enciklopedije).
Osnovne
teze njenog uvodnog izlaganja oslanjaju se na teoriju Simone de Beauvoir, a
glase:
1. Žene su drugi pol (u rangu podele
moći, u sistemu vrednosti... u svemu)
2. Ženom se ne rađa, ženom se postaje.
3. Žene su razdvojene jedne od drugih
(obnova ženske solidarnosti je nužna i politički je čin).
4. Lično je političko (svako lično
iskustvo i svaki lični problem je u stvari društveni problem).
Ono što nam se čini jednim
od snažnijih argumenata da je lično zaista političko je reproduktivno pravo
žene, koje je sa državnog aspekta širenje nacije (i još po nešto, ali da o tome
ne duljimo), a sa ženskog aspekta je lična želja: majka ili ne – pravo na
izbor.
I iz Lepinog ličnog
primera, a i diskusija, ponavljalo se da su muškarci uglavnom na
"službenom putu" onda kad je ženi najpotrebnija njihova podrška –
abortus, porođaj ...
U tim trenucima, društveno
nametnuta razdvojenost žena prestaje i počinje ženska solidarnost (prijateljice
koje nismo vidjele godinama, mesecima, danima daju nam svoju podršku... i sl.).
J Nakon iscrpljujućeg dana i večere u 21h, noć smo završile u diskoteci. Igrajući, spontano smo napravile krug –
ograničavajući svoj sigurni prostor. Opušteno smo igrale uz glasnu
muziku, a da pri tome nismo pridavale skoro nikakvu pažnju prisutnoj polno
mješanoj masi. Naš sigurni prostor je bio vidljiv ali ipak neprobojan zbog
snage grupe, podrške, međusobnog prožimanja žena. J
3.
dan
TREĆA
TEMA: Prepoznavanje i imenovanje pojava – feministička
metoda
Uvod u radionicu dala je
naša Slavica-Sitnica Stojanović.
Ova tema nekako je
organski nastavak teme koju smo obrađivale prvog dana. Radi jednostavnosti
osvrnule smo se na samo 4 aspekta naših života, navodeći sve što nam je palo na
pamet (brainstorming), rukovodeći se
principom "nema glupe ideje".
1.
Posao i škola
Obrazovanje je
seksističko, čak se i u svom profesionalnom životu žena redukuje na ulogu
domaćice.
Jedan od primera za to je
da ukoliko u jednoj kancelariji radi 5 muškaraca i 1 žena, jutarnju i
popodnevnu kafu skuvaće i posle toga oprati suđe: žena.
2.
Emotivni i seksualni život
Muška impotencija je
realna pojava a uglavnom je za tu pojavu kriva žena – ženska frigidnost;
Pojava da muškarci neće da
koriste kondom pokazuje koliko nema podjele odgovornosti za kontracepciju i
pokazuje koliko je muško zadovoljstvo "važnije" od ženskog zdravlja;
(naravno, postoje i drugačija iskustva – kada žena sama ne želi da njen partner
koristi kondom i time svoje sopstveno zadovoljstvo stavlja ispred zdravlja;
ovdje se radi o sopstvenom izboru i odgovornosti);
Osuda homoseksualnih
odnosa na svim društvenim nivoima – minimizacija, diskriminacija, nevidljivost
– "pa, za ime boga nema produženja vrste" kao krajnji argument
neprirodnosti.
3.
Kuća i porodica
Moja majka (žena) stalno
pere suđe, stalno kuha
Većina profesionalnih
kuhara su muškarci – taj posao je plaćen Kada taj posao u svakodnevnom životu
obavlja žena, definicija je da se radi o prirodnoj podjeli posla a mi to
imenujemo realnošću neplaćenog ženskog rada
Prepoznale smo da žene ne
raspolažu kapitalom (pa i onda kada ga posjeduju) – imenovale smo to:
kontrolom, stavljanjem žene u zavisan i pasivan položaj; pasivizacija žene u
odnosu na kapital
Žensko siromaštvo – i od
najsiromašnijeg muškarca na svijetu postoji siromašnija žena (žene čine većinu
među siromašnima)
4.
Ostali socijalni kontakti
Čak i za pet prijateljica
za jednim stolom u kafani (u kojoj ostalu većinu čine muškarci) reći će se
"dame su same" – Zamislite obrnutu polnu situaciju: u tom slučaju
"damci nisu samci!" Za gore pomenute žene reći će se: da su u lovu,
da su pijandure, da su raspuštena ženska banda, da su nemoralne. Iz ove
predrasude proizilazi da je žena moralna samo ako pored sebe ima muškarca.
Naša potreba za
prepoznavanjem, a zatim i imenovanjem pojava, predstavlja osnovu feminističke
metode suprotstavljanja predrasudama, diskriminaciji, interiorizaciji. Osnovno
polazište prepoznavanja je spostvena tačka realnosti (cit.-Slavica S.S.) iz
koje posmatramo pojave društvene realnosti.
Za
popodne tog dana organizovan je feminsitički "Hajd park". O svojim
iskustvima su nam govorile i na pitanja odgovarale prijateljice Albanke sa
Kosova i iz Makedonije, iz Bosne, Slovenije i Srbije. Dozivele smo snažno
emotivno prožimanje (ulaženje u njenu priču kao svoju sopstvenu), ćutke, samo
time sto smo tu, što slušamo i čujemo jedna drugu iskazale smo svoju podršku.
Neke su preživjele i momente pregorijevanja. Podrška grupe pomogla je da ne
dođe do "pucanja po šavovima".
(Te
večeri su nas posetile drugarice iz Novog Sada, od kojih je jedna sjajna
sviračica gitare i ona je zajedno sa svojom sestrom započela radionicu pjevanja
i likvidacije "Arsenija III Čarnojevića " (crno vino – op.aut.). Vrlo
brzo joj se priključila drugarica iz Zenice koja je sjajna solistkinja i koja
je svojom pjesmom očarala sve prisutne žene. Osoblje hotela je posle toga
pitalo kad ćemo opet imati koncert?!?
Nakon
ove prelepe fešte, u sobi potpisnica ovog teksta, sa kojima je bila cimerka,
naša preslatka drugarica iz Tuzle, na čiju inicijativu se dešavala (oko 4h
ujutro) kreativna radionica pravljenja "vratnih novina" za drugaricu
koja je trebalo da nas probudi tog jutra u 8h! Iz novina smo isekle razno-razne
natpise, "Soba za talentovane", 3 srca koja su spavala, isečen je
novac u monetama od 100 DM kojim smo htele da je potplatimo i stajalo je
"sve osim ovih parica podeli sa grupom", što je ona i učinila tako da
su njih 4 (voditeljice radionica i organizatorice) imale ozbiljan razgovor šta
da rade sa nama, da li da celu radnu sesiju pomere za popodne ili ne, i na
kraju su se dogovorile da nas bude oko 10h, što su i učinile. Ali mi smo već
bile budne jer je nas Rolly-polly (sat pozajmljen od naših drugarica iz Slovenije,
za čije buđenje smo mi bile zadužene) uredno i uporno zvonio dok se nismo
pridigle iz kreveta.
Pošto
nam se ovo dopalo, nastavile smo svake sledeće noći da drugarici koja je bila
zadužena za naše istresanje iz kreveta, pravimo "vratne novine", samo
što smo joj sve sledeće lepile na vrata njene sobe.
Poslednje
večeri (bolje rečeno jutra) je dobila razglednicu i ukrštene riječi, sa porukom
da se koji sat nakon buđenja zabavi prije nego odluči da nas probudi i da uživa
u mirisu parfema kojim smo pošpricale i razglednicu i ukrštene riječi. Našoj
drugarici budilici se sve to jako dopadalo. A prizor od 3 žene u negližeima,
svake noći između 4 i 5h ujutro koje se šunjaju po hotelu, je bio posebno
šarmantna scena! Sve ove kreativne stvari su sačuvane i samo su delić sadašnjih
i budućih feminističkih arhiva! ... Miris je jos uvek svež i postojan..., kaže
nam naša drugarica budilica...
4.
dan
ČETVRTA
TEMA: Dinamika ženskih grupa
Uvodnu reč dala je
voditeljica radionice Dušica Popadić, Incest Trauma Centar, Beograd. Tokom
cijelog radnog dana govorile smo o ovoj temi, prepoznavajući i imenujući
probleme vlastitih grupa i rada u grupama uopšte, razmenjujući svoja negativna
iskustva. Nakon toga govorile smo o svojim pozitivnim iskustvima, tražeći tako
mogućnost prevazilaženja imenovanih problema.
Govorile smo o problemu
moći i procesu odlučivanja (formalne i realne; vidljive i podzemne – liderke,
osnivačice...)
Razgovaralo se i o
strukturi i organizaciji grupa.
Pokazalo se da naše grupe
imaju vrlo različitu strukturu i organizaciju: od anarho-liberalne do
profesionalne. Oba modela imaju svoje prednosti i mane u zavisnosti od toga u
kom se stadiju nalaze, šta su im osnovna polja interesovanja, koje su im
aktivnosti prioritetne, da li imaju jasne ciljeve, da li imaju sigurne
finansije ili su organizovane na čisto dobrovoljnoj osnovi, kolika je brojnost
grupe, kao i kakvi su međuženski odnosi u grupi (na relaciji
privatno-profesionalno), predistorija grupe (nove i stare članice iste grupe),
dobna struktura, međusobna različitost u seksualnim preferencama.
U prilogu dajemo rezime
radionice, koji je sačinila i svakoj učesnici dostavila, voditeljica radionice.
Hvala Dušice!
Program
letnje feminističke škole na dan 27. jul 1996.
– Novi Bečej
GRUPNA
DINAMIKA
VEŽBA: GRANICE
10:30 – 12:30 PREPOZNAVANJE I IMENOVANJE
PROBLEMA
Moji problemi u grupi (svaka žena govori iz svog
iskustva)
PREDISTORIJA GRUPE (često određuje cilj i
politiku grupe)
– osnivačice i žene koje su kasnije došle
u grupu
– profesionalke i neprofesionalke
– profesionalizam i aktivizam
– prijateljstvo i profesionalni nivo
RAZLIČITOSTI
– starost
– nacionalnost
– seksualni identitet
KOMUNIKACIJA
– pretpostavke bez provere
– protok informacija
– tračevi ("podzemne"
komunikacije)
LIDERSTVO: DA ILI NE?
– koordinatorka mora da ima stav
(očekivanja)
– odgovornost liderke
HIJERARHIJA
– formalna i neformalna
– elitizam
– novac
MOĆ – PROCES ODLUČIVANJA
– podela posla
– emocije i pravila
– timski rad
– nepoverenje, manipulacija, osećanje
krivice/stalno optuživanje,
konfuzija i strah, usamljenost, teško
reći "ne!"
18:00 – 20:30 RAZLIČITE OPCIJE U
IZLAŽENJU NA KRAJ SA
PROBLEMIMA
(RAZMENA POZITIVNIH ISKUSTAVA)
SUŠTINA PROBLEMA: NEJASNOST U ORGANIZACIONOJ
STRUKTURI
i POTPUNO IZOSTAJANJE
TRANSPARENTNOSTI
U razmeni pozitivnih
iskustava akcenat je stavljen na činjenicu koja do sada već predstavlja
iskustveno znanje (experienced
knowledge), a to je da je jednakost potencijala žena, njihovih
profesionalnih veština i iskustva u radu, a time i pozicija različitih žena u
grupi – iluzija.
Podrška ove iluzije
označava konstantno nezadovoljstvo žena i neefikasnost u grupi.
I u samoj diskusiji su se
pojavili otpori u odnosu na ideju o nestajanju ove iluzije. Takođe, potpuno je
jasno da i uz sve teškoće koje pripadaju grupnoj dinamici, žene ulažu
maksimalne napore i vrlo uspešno rade u okviru svojih grupa. Većina grupa čije
su predstavnice bile prisutne su nastale nakon početka rata, te je fokus
predstavljala misija oko koje se grupa organizuje. Profesionalna znanja o
grupnoj dinamici izostaju u potpunosti, što je i očekivano s obzirom na
okolnosti u kojima grupe rade.
Ipak, nesumnjivo je da je
postignuta saglasnost o neophodnosti jasnog struktuiranja sadržaja rada i
ulaganja znanja i energije od strane žena.
Transparentnost u
komunikaciji i procesu odlučivanja označava imperativ.
Preporuke:
– potrebno steći
profesionalna znanja o grupnoj dinamici, jer olakšavaju rad i čine ga mnogo
uspešnijim;
– organizovati slična
okupljanja na kojima bi se razmenila iskustva u kontinuitetu u pravilnim
vremenskim razmacima
Posebnu pomoć u
razjašnjenju ovih kategorija je pružila predstavnica grupe "Medica"
iz Zenice.
Zahvaljujem se Slavici
(SOS/Ženski centar Beograd).
Pozdravljam sve učesnice
letnje škole sa željom da se saradnja naših grupa nastavi!
Incest Trauma Centar –
Beograd
tel/fax: (011) 135 302
Dušica
Popadić
Kao
i uvjek noćom se aktivnosti nastavljaju u slobodnom stilu. Ove noći smo išle u
Novi Sad. Bile smo gošće prve javne gay-lesbian party koju su organizovale naše
prijateljice iz Novog Sada, koje su zbog prezauzetosti poslom samo povremeno
učestvovale na našim radionicama. (šteta, sve jedno imaju našu podršku). Dve
mlade žene heterosexualnog opredeljenja, trenutno bez partnera, su pale u apsolutnu
depresiju zbog broja i kvaliteta prisutnih muškaraca koji ih nisu ni pogledali
a kamo li šta drugo!!!
Jedini
direktni kontakt kao proizvod isključivo objektivnih okolnosti, ostvaren je sa
šankerom; extremno zgodnim tipom. Ovdje nismo imale instiktivnu potrebu
stvaranja vlastitog sigurnog prostora; ceo prostor je bio siguran.
5.
dan
PETA
TEMA: Moji problemi (moje grupe), strategije i zahtevi u
odnosu na državu
Uvodnu riječ dala je
voditeljica radionice Violeta Krasnić iz Autonomnog ženskog centra protiv
seksualnog nasilja, Beograd.
Pozicija države u odnosu
na nas je pozicija moći. Država je u poziciji da prijeti i ucenjuje,
zabranjuje, daje dozvole, diktira norme, stvara pravila koja njoj odgovaraju.
Država nas izoluje jedne
od drugih i od državnih mehanizama (država ne govori jasno o svojim mehanizmima
i pravima jer je ona ta koja ih najčesce krši.)
Izolacija može biti
nacionalna, kulturna, medijska (uskraćivanje informacija i davanje lažnih
informacija), politička (nedavanje pasoša), profesionalna, proceduralna
(izmišljanje brda formulara, šaltera, službi, referenata...).
Izolacija se ogleda i u
nesposobnosti države da dâ adekvatne mehanizme, zakone i mjere.
Kategorizacija koju stvara
država je diskriminatorna.
Država manipuliše i
kontroliše – građanke služe državu.
Uloga
države po našem mišljenju (i pametnijih pre nas) jeste servis koji služi
građankama i građanima.
Da bi zamaglila svoju
patrijarhatski nadređenu ulogu, država nam povremeno daje priznanja, odobrenja,
pušta nas u svoje medije čak osniva i vlastite NVO pokazujući time lažnu
spremnost na postojanje civilnog društva.
Temu: "Šta su moje
strategije u odnosu na državu" razrađivale smo po grupama imajući u vidu
tri osnovna pitanja:
1. U kojoj tački odnosa (poziciji) sa
državom sam ja (moja grupa)
- anarhistička
- neodređena/neopredeljena
- neprepoznata
- nepodržana
- uslovljena
- ravnopravna
- kritička
- bez saradnje
- suprotna
2. Moje potrebe (šta bih ja, u grupi u
kojoj radim, tražila od
države u odnosu na temu na kojoj
radim)
-
bezuslovno finansiranje NVO-a
-
medijski prostor
-
prepoznavanje ženskih ljudskih prava i nasilja nad ženama (programi edukacije
za institucije države: policija, zdravstvo, prosveta...)
-
posebna ministarstva za ženska pitanja i njihova otvorenost prema stvarnim
potrebama žena a ne zatvorenost u imaginarne potrebe koje su proizvod države i
patrijarhata (Slovenke su navele primjer posebnog Ministarstva za ženska
pitanja kod njih i nesenzibilnost ministarke)
-
kvote – učestvovanje žena na svim nivoima države i društva uz razrađivanje
jasnih strategija njihovog učešća
-
stvaranje ženskog prostora – muški prostor je nametnut od strane patrijarhalne
države a žene se za svoj prostor same bore
-
veća autonomija ženskih grupa i pravo za preuzimanje funkcija države u
oblastima kao što su zdravstvo, mediji, zapošljavanje, obrazovanje...
-
senzibilazacija institucija – formiranje servisa za različite žene i devojčice
koje su obespravljene
3. Načini rešavanja problema i ostvarivanja
zahteva (potreba)
Pošto smo u dijelu koji
slijedi (međusobna saradnja) sve ove tačke razrađivale sa stanovišta saradnje
među grupama, ovde ćemo govoriti samo o odnosu grupa-država ili mreža-država
(pod uslovom da mreža postoji).
Komunikacija: Nivo komunikacije sa državom zavisi od
ciljeva grupe. Ukoliko se odlučimo na komunikaciju onda ona treba da se svede
na davanje informacija o svom radu do one mjere do koje državu zadovoljava a
nas ne ugrožava (našu autonomiju). Konkretnošću i otvorenošću informacija
umanjujemo (u boljem slučaju) interes države da "čeprka".
Edukacija: Možemo državi (njenim institucijama i pojedincima/kama) da ponudimo svoje znanje i
načine (alternativa) – senzibilizacija države – Lobiranje, nalaženjem
"prijatelja/ica" u institucijama države (podrazumeva se da su
senzibilisani/e "sami/e od sebe", ili da smo radile na njihovoj
senzibilizaciji), dobijamo mogućnost rešavanja problema "preko veze"
i u mogućnosti smo da tražimo njihovu podršku u kriznim situacijama između
grupe i države.
Saradnja: Ponuditi državi saradnju i prihvatiti ponuđenu saradnju
dajući do znanja da mi to radimo drugačije (pri tome voditi računa da se ne
naruši autonomija i osnovni principi i ciljevi grupe).
Alternativno
informisanje: Kada
država onemogućava (zabranjuje) pristupe javnim medijima koristiti i stvarati
alternativne. Stvaranje kritične mase informacija putem alternativnih medija
izaziva interesovanje i reakcije javnih medija koji su bliži sa državom ili su
sama država. Na taj način zataškavani problem postaje javni.
Medijske
replike: Gdje god je to
moguće koristiti prilike da odgovorimo, upozorimo, reagujemo ili prosto
pokažemo da mislimo drugačije (po mogućnosti kontinuirano).
Protesti
i akcije: Protesti mogu
biti kontinuirani (npr. Žene u crnom, srijedom) ili povremeni. Protesti mogu
biti javni (najavljeni skupovi, protesti kroz medije) ili "interni"
(npr. kada je 15 aktivistkinja beogradskih ženskih grupa tražilo prijem kod
ministra unutršnjih poslova Srbije zbog serije napada na Sklonište za pretučene
žene od strane jednog bivšeg muža nase štićenice – ovo je inače i primjer
traženja saradnje sa državom).
Tema
je bila iscrpljujuća. Potrošile smo na nju cio dan. U obližnjem kafiću
nastavile smo, nakon večerice, naše druženje. Tokom "sijela" nije nas
mašila dalja rasprava o temama koje nas muče (žene i nacionalizam, žene i
država ...
6.
dan
ŠESTA
TEMA: Feministkinje bivše Jugoslavije: potrebe jednih za
drugima
Osnovno
što smo utvrdile je da smo mi zaista jedne drugima potrebne (zajedno smo jače =
ženski lobi). Tu potrebu realizujemo kroz različite stepene i nivoe
umrežavanja, vodeći računa o zajedničkom minimumu i autonomiji svake grupe.
Mreža u stvari već postoji. Njena neformalnost je njena prednost – nije agresivno
obavezujuća.
Umrežavanje
podrazumeva:
1.
Međusobnu podršku – uvažavajući međusobne različitosti i granice (tolerancija);
podrška se ne podrazumijeva, ona se i traži (javljanja telefonom, faxom,
fe-mailom; međusobne posjete; učešće na demonstracijama koje organizuju druge
grupe na lokalnom nivou;...)
2.
Međusobno informisanje i transparentnost (razmena ideja, iskustava i znanja –
pozitivnih i negativnih)
– pres konferencije; zajednički javni nastupi
– publikovanje
– javne informacije o nasim skupovima kroz medije
– elektronska pošta (fe-mail)
3.
Zajednički skupovi
– skupovi u cilju međusobnog informisanja; podrške;
edukacije (seminari); demonstracije; jubileji
4.
Poštivanje granica grupe
5.
Zajednički minimum (maksimum)
Ovog
popodneva smo koristile svoje čuveno žensko pravo na odmor i vozile se brodićem
po Tisi. Bila nam je zapravo obećana peščana lepa plaža na obližnjem ostrvu,
ali naravno da je to bila apstrakcija i da su se žene kupale na sred Tise, jer
dotična plaža nije postojala. Još pre nego što je škola počela, jedna od
organizatorki je otišla da izvidi teren i na pitanje o toplesu je dobila
odgovor od žena iz turističke agencije: "Da, jedne godine, jednog dana je
jedna žena bila u toplesu u Bečeju!" E, tog dana na brodiću su tri žene
bile u toplesu, a četvrta je bila u Evinom kostimu.
Prijatelj
kapetana naše "bele lađe" je došao sa gliserom i skijama, tako da su
se neke od naših žena iskušale u tom sportu i bilo je prelepo gledati ih. Među
njima je bila i naša naga drugarica, čije skijanje je skoro izazvalo prevrtanje
obližnjeg čamca sa muškom posadom. Sunce, mirna i čista Tisa, zelenilo sa svih
strana, delovalo je blagotvorno na sve nas. Bilo je toliko lijepo da smo
odlučile ponoviti to i narednog dana popodne.
Te
večeri su naravno usledili zanimljivi sadržaji. Deo naše grupe je otišao u
omiljeni kafić "Krokodil", gde su nam se ubrzo priključile drugarice
iz Novog Sada. Pričalo se o svemu i svačemu, zapravo su se nastavljale
radionice samo na manje formalan način. Oko 1h iza ponoći, ostalo je nas 7.
Pošto smo se u tom kafiću osećale već potpuno domaće, zamolile smo šankera da
nam pusti muziku koju smo mi želele i uskoro je 6 žena igralo (sedma je tog
dana dobila menstruaciju i imala kako hormonalni tako i opšte energetski pad,
pa je uživala gledajući ih). Od početka njihovog igranja je bilo očito da je
svaka u svom svetu i da ih spajaju mesto, zvuk, ritam i ples.
Posle
izvesnog vremena je počela da pada kiša. Nimalo zbunjene plesačice to je samo
dodatno inspirisalo pa su nastavile da igraju još opuštenije, ritam muzike
dopunjen je ritmom kiše što je dobovala po praznim plastičnim stolovima kafića.
Jedna je te noći postala balerina (o čemu sanja ceo život). Odlazila je ka keju
i vraćala se, više puta. U jednom trenutku shvatila sam da igra sa stolicom u
naručju. A stolica, kao elegantna partnerica u bijelom kostimu, pratila je
svaki graciozni pokret ove žene...
Uskoro
su "kišne plesačice" počele da odbacuju suvišne delove mokre odeće,
sasvim slobodno, ili dajući jedna drugoj zaklon širokim suknjama.
Oslobođenost
i magičnost atmosfere – oslobođene i magične žene na kiši...
Pored
šankera je tu bio još samo jedan muškarac, koji je ceo prizor posmatrao u
ekstazi. U jednom trenutku je otišao i uskoro se vratio sa devojkom (???). Nekoliko
slučajnih prolaznika kejom ušli su u kafić, očito privučeni prizorom. Međutim,
ne da nisu pokušali da nas ometaju, nego su se sabijali uz šank i toalet, i tek
kad smo sele opet, a kiša prestala, i shvatile da smo im po drugi put
likvidirale sve zalihe vina (imali su samo četiri flaše), dok smo pile kafu
poslali su muškarci "iz unutrašnjosti" kafića izaslanika koji nam je
prišao izigravajući konobara. Skrušeno je ponudio svoje usluge (ako nam
slučajno nešto treba) i žalio se da je prosuo sirće (???). Nijedna od nas ga
nije razumela, jer nismo znale šta želi reći time. Pošto je samo jedna od nas
pokazala želju da sa njim razgovara o prosutom sirćetu (u međuvremenu smo
saznale da je čovek duboko nesretan, da se razveo, da ga bivša tašta nije
volela... e to je to prosuto sirće), rekla mu je da ima 3 minuta, ali on je
tražio celo jedno veče. Naravno, njegova želja je ostala neuslišena. Vratio se
u "unutrašnjost".
Opšte
raspoloženje je govorilo u prilog da je taj muškarac te večeri bio nepoželjan,
a bila bi i ma koja druga osoba, pol nije bitan. Veče je bilo samo naše...
7.
dan
Nastavile smo prijepodne
rad na temi od prethodnog dana.
Iz ove radionice izašle
smo i sa nekim dogovorima škole:
1. Edukacija
Shvatile smo da različite
grupe iz različitih sredina "raspolažu" i različitim znanjima. Neka
su primjenljiva i u drugim sredinama, te je njihovo prenošenje i te kako
korisno. Dogovoreno je da grupe sastave liste potreba za edukacijom i liste
edukativnih radionica i treninga koje mogu ponuditi drugim grupama.
Okvirno i globalno
sačinjena na samoj radionici lista (ne mora biti konačna) potreba za edukacijom
iz oblasti:
1.
Nasilje nad ženama
2.
Conflict resolution – Nenasilna
komunikacija i rješavanje sukoba
3.
Fund Raising – prikupljanje
sredstava, sastavljanje projekata i aplikacija, budžetiranje
4.
Žene i mediji (korištenje medija, odnos prema medijima, stvaranje vlastitih
medija)
5.
Dinamika grupe (struktura, organizacija, podjela
odgovornosti i moći ...)
6.
Ženska ljudska prava
7.
Elektronske komunikacije
2. Informisanje i podrška
Podrazumijeva umrežavanja
na lokalnom, regionalnom i interesnom nivou (grupe koje se bave istom uskom
problematikom) i razmjenu informacija i iskustava te međusobnu podršku. Da bi
se obezbijedio siguran protok informacija u svakoj lokalnoj sredini (državnoj
ili regionalnoj) potrebno je pronaći "sigurne liberalne grupe" ili
individualke otvorene za saradnju sa svim (ili većinom) grupama u svojoj
sredini. Na ovoj školi "imenovale" smo nekoliko sigurnih grupa i individualki:
1.
BiH – Medica Zenica (Infoteka – Duška)
2.
Kosovo – Odbor za ljudska prava Priština (Mimoza)
3.
Centralna i južna Srbija – Nataša (nema grupu, free-lance feminist)
4.
Vojvodina – Ivona (osniva novosadsku lezbejsku sekciju Labris)
5.
Makedonija – STAR Skoplje (Ana)
6.
Slovenija – Ljubljana – Irena
7.
Hrvatska – Infoteka Zagreb – Sunčica (dodale smo ih iako nije bilo predstavnice
Hrvatske, s obzirom na pozitivno iskustvo Infoteke Medica – Zenica)
Kao
što je bilo dogovoreno, popodne smo provele ploveći Tisom. Ploveći uzvodno
prema mjestu na kojem će se brodić usidriti, prolazile smo pored čamaca. U
jednom je očito bila posada koja nas je primjetila juče. Imali su teškoća sa
paljenjem motora. Vidno su uznemireni našim prolaskom, a motor nikako da upali.
"Pali bre pederčino, pobeći će nam!" vikali su na jadnika što se sav
umastio pokušavajući da pokrene čamac.
Naša
prijateljica je ovaj put "skinula" Evin kostim i obukla bikini. Tja,
momci su bili razočarani. Toples im nije bio neki magnet, nakon onoga što su
doživjeli prethodnog dana.
Naše poslednje veče u
Bečeju je bilo ispunjeno različitim sadržajima, posle večere smo otišle u našu
galerijicu, gde smo imale vežbu "pozitivan stav o sebi". Svaka je na
leđima imala papir sa svojim imenom. Svaka žena je svakoj ženi napisala na
papir nešto lijepo i pozitivno što misli o njoj. Nakon toga svaka je sa papira
čitala napisano, ali morajući sve prevesti u "JA" formu (ja sam
pametna, ja sam lijepa, ja sam snažna, ja sam sposobna, ja sam energična ...).
Načini na koji smo to radile su bili različiti, onoliko koliko smo i mi sve
međusobno različite. Neke su bile teatralne, neke komične, neke mrtve ozbiljne,
ali opšti doživljaj je da moramo još mnogo da radimo na svojoj asertivnosti!
Posle toga smo izašle na
obližnju manju otvorenu letnju pozornicu i konačno otkrile koja je kojoj bila
tajna prijateljica! Ta ceremonija je prošla u poljupcima, zagraljajima, suzama,
poklonima... I pošto smo tog dana pričale o umrežavanju, jedna od ideja tog
trenutka je bila umrežavanje tajnih prijateljica...
Opet
je počinjala kiša. Otišle smo u hotel gde smo zajedno sa drugaricama iz Novog
Sada po drugi put u istoj sali, pevale, igrale i likvidirale "Arsenija III
Čarnojevića"...
Negde
u sitne sate ostalo je nas nekoliko, a naša drugarica spisateljica (koja je
bila i učesnica "plesa na kiši") nam je ispričala kako je ona ceo taj
doživljaj plesa osetila, videla, čula... Sve mi koje smo je slušale smo
zažalile što nemamo diktafon u tom trenutku. Lepšu pesmu u prozi skoro nisam
čula...
Neke od nas su imale
nastavak dnevnih radionica u ranojutarnjim radionicama po sobama, tako da su
autorke ovog teksta izašle posle jedne noći sa budućim sloganom:
"NAŠE GRANICE DAVANJA
SU ŠIROKE,
PAZITE DA ULAZEĆI U NJIH
NE POVRIJEDITE BALANS
U SOPSTVENIM GRANICAMA
PRIMANJA!"
Evaluacija
rada "Letnje feministiČke Škole
Novi BeČej ‘96"
Teme
radionice: Prosječna
ocjena (1-5)
1. Kako sam stekla svest o sebi kao ženi?
5,00
2. Koje teme iz života žena su
komunikativne
za senzibilisanje žena u mojoj zajednici
(prepoznavanje i imenovanje)? 4,41
3. Dinamika ženskih grupa i moji problemi
u grupi 4,43
4. Moji problemi, zahtevi i strategije u
odnosu
na državu 3,73
5. Feministkinje bivše Jugoslavije (naše
potrebe,
potrebe jednih za drugima) 4,87
Prosečna ocena svih ovih tema je 4,50
Da li ste zadovoljne smeštajem? 4,68
Da li je bilo dobro mesto za rad? 4,93
Da li je bilo dobro mesto za provod? 4,87
Prosečna ocena ovih tehničkih detalja je 4,83
Na pitanja o nadama,
strahovima i očekivanjima, učesnice škole su rekle na početku i na kraju škole:
NADE:
– da naučim nešto novo
–
ispunilo se
– da dobijem informacije o
različitim ženskim problemima
–
dobila sam ih
– podrška, ljubav, dobar dernek
–
sve sto sam želela, to sam
imala, sve što sam imala, to sam želela
– da steknem nove prijateljice
–
stekla sam ih
– da ću otići zadovoljna
–
više sam nego zadovoljna
– da budem puna pozitivne energije
–
sad znam šta je pozitivna energija koja iz mene zrači
– da budemo iskrene u onome što pričamo i
radimo
–
bile smo iskrene
–
polažem nade u rad koji smo počele
– nade su mi ispunjene
STRAHOVI:
– da slučajno ne dođe do onoga što ne
želimo
–
nije došlo
–
da će biti dosadno
–
nijednog trenutka nije bilo dosadno
– da nisu pogođene teme koje će žene
interesovati
–
teme i procesi pogođeni, a motivacija nije opadala
– da ovo što radimo ne znam
–
(ovo su bivši strahovi)
– da li ćemo i da realiziramo
–
realizirale smo
– plašim se da nećemo imati uspeha
–
prevaziđen strah
– plašim se da jednog dana neću moći da
odem kod svojih u
Skoplje bez problema
–
znam da ću moći da odem gde god poželim, jer mi smo
zajedno najjače i uvek imamo načine kako da dođemo
do svog cilja
OČEKIVANJA
– da se realizuju moja nadanja
–
realizovala su se
– lepo druženje
–
potpuno ostvareno
– da čujem od žena iz Bosne i sa Kosova
kako im je bilo i kako je
sada
–
sva očekivanja ispunjena
– da svaka oseti proces koji je za nju
važan, da je to ojača,
koncentriše
– očekivanja su mi ispunjena
– očekujem jedno novo iskustvo, i
očekujem da ću jednog dana biti
jaka
–
ovaj sastanak je značajan mnogo toga novog sam ovde
upoznala
– da opet budemo sve zajedno i srećne
–
znam da ćemo makar u mislima dugo da budemo skupa
– razmene iskustava
–
ispunjena
Jedna od učesnica je
zapisala:
1. Sva očekivanja su čak i
prevaziđena. Jedino što nisam očekivala su moje dve cimerke koje su non-stop
mljele, mljele i mljele. Svejedno ipak su bile super, super... (op.aut: njene 2
cimerke su autorke ovog izveštaja)
2. Strahovi su nestali
drugi dan, što je super. Ipak nije bilo sekunde gnjavaže. Na kraju krajeva
znamo reći "NE"! Čak bih mogla još ostati i usavršiti ako ništa drugo
onda žensko plivanje, ubijanje komaraca i tome sl.
Komentar
druge bio je:
– sviđao mi se rad u malim
grupama, jer je to značilo intenzivnije raditi
– dopadalo mi se što su
sve informacije bile potpuno jasne i struktuirane tako da se nisam izgubila u
poplavi informacija
– volela sam neverbalne
vežbe (buđenje) i igre (tajna prijateljica)
– u grupi sam se osećala
stvarno dobro
Treća
je samozadovoljno izjavila:
SVE ŠTO SAM ŽELELA, TO SAM
I IMALA,
SVE ŠTO SAM IMALA TO SAM I
ŽELELA!
***
Ukoliko ste čitanjem došle
do kraja ovog teksta, čestitke!
Do sledećeg pisanja...
Potičemo vas da i vi
pišete!
Beograd, Zenica, Novi Sad;
augusta ‘96.
Nataša
& Duška