Biljana Kašić

SLIKE O MEĐUNARODNOM ŽENSKOM FORUMU

ŽENE I POLITIKA MIRA

 

 

25. do 28. listopada 1996.

 

ŽENE, POLITIKA MIRA I PREKORAČIVANJE GRANICA

Iako je naizgled bilo sve u redu, situacija se pred sam dolazak naših prijateljica iz Beograda, Sandžaka, Vojvodine, Kosova, Crne Gore, Istočnog Jeruzalema... dinamizirala. Posve neizvjesno, višelocirano mjesto izdavanja dozvola za ulaz. Države imaju ulaz kod Terezinog polja, ili zračnih luka ili... 23. i 24. listopada 1996. Višednevni telefonski kontakti, razgovori s veleposlanstvima, načelnicima policija i pograničnih službi... One i mi smo odlučile da krenu na put, jer “granice” smo mi sve već odavno prekoračile. Neobične ili “čudesne” ženske veze u posve ozbiljnim službama sustava pomažu nam. Dok je V. čekala još noć i nekoliko dnevnih sati u hotelu pri granici s Hrvatskom, J. je čekala na aerodromu u Izraelu. Nju nije pustila izraelska policija sigurnosti, iako ju je čekala viza na zagrebačkom aerodromu. V. stiže dan poslije uz žensku intervenciju na visokoj političkoj razini. Izraelka D. svojom ženskom intervencijom pokušava J. dovesti na ženski međunarodni forum. Aktivistkinju J. koja s njom u životnom programu gradi Jerusalem Link. Grad s jednom izvjesnom i više nepostojećih država. No, štrajk na izraelskom aerodromu biva, ironije li, posljednja točka zastoja. Protestiramo. J. će biti s nama u knjizi koju pripremamo. J. je bila zapravo s nama. Tog dana Nadia nije mogla stići iz Grčke zbog problema s avionskom kartom, tog dana je Rada putovala iz Pariza dvadesetidva sata u komadu. Jedna druga Rada govori na velikoj kulturnoj fešti u New Yorku u korist podrške ženama - žrtvama rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nekoliko dana ranije je Katarina iz Centra za mir i nenasilje iz Osijeka radila na obnovi povjerenja. Vukovar.

 

 

ŽENE ZAJEDNO U RIBNJAKU

120 žena iz dvadesetidvije zemlje svijeta. Okupljamo se već od osam sati. Studentice Centra za ženske studije, aktivistkinje iz Ree i Profoze, aktivistkinje iz Centra za žene žrtve rata, Autonomne ženske kuće Zagreb i kuće Rosa. I B.a.B.e. I mirovnjakinje iz Rijeke, Osijeka, Pakraca, Pule, Belog Manastira, i borkinje za ljudska prava iz Poreča, Belfasta, Barcelone.., i nama važne žene iz Medike, i feminističke teologinje, i predstavnice organizacija Women for Mutual Security i WILPF-a i War Resisters International-a, i naše prijateljice iz Kvinne till Kvinne i Sukaine i podržavateljice iz Zuericha i Beča, Moskve i Berlina.. I prijateljice iz Autonomnog ženskog centra iz grada B. Žene iz osamdesetak gradova u ambijentu jesenjeg Ribnjaka u središtu grada Z. Zajedno teoretičarke mira, mirovnjakinje, feministkinje. S nama i poneke članice političkih stranaka.

Tirkiznozeleni plakati. Žene u svojim spiralnim mirovnim krugovima. Susrećemo se na majicama, u programima, u glasovima, u prepoznavanjima, u Ženama u crnom i Staši.. Sve smo uzbuđene. I naše prevoditeljice koje su same mirovnjakinje i feministkinje. Počele smo s protestom i uzbuđenjem, završile s gotovo istim uzbuđenjem. Kako nositi emocionalnu odgovornost o kojoj govori Staša.

  

ŽENSKO KULTURNO PROSTIRANJE

U prostoru od staklenih prozora od jesenjeg lišća žene su izlagale mirovne poruke u svicima kartona i neobične “home made” ogrlice & torbice ( Otvorena Vrata - Split), viseće patchwork- krpene slike u čudesnim bojama i motivima  (Arijadna - Rijeka), umjetničke proizvode (Rea), džemove nastale u pustopoljnim prostorima dalmatinske zagore, majice s porukama mira, oslikane marame, materijale budućih snovitih projekata (Seka)... Izložena je i Kultura laži Dubravke Ugrešić. Plakati Žena u crnom, mirovni plakati, poruke ulančane ovih godina rasute po stolovima.

Za vizualni identitet Foruma zaslužna je Sanja I; za kulturu prehrane zaslužna Željka J. 25. listopada slušamo Dunju Knebl u “Dubravci”, 26. listopada - Ivanu Lang i Doru Pejačevic izvode glazbenice iz Ars Viva. Nerina izvodi svoj za ovu prigodu kreiran plesni performance “Makidada”, a Elvira Happ priređuje nam moćčudesnih udaraljki.

 

hvala vam što ste bile s nama