Prve nedelje juna predstavnica Autonomnog ženskog centra, Sanja Pavlović, učestvovala je u studijskoj poseti Francuskoj koju je organizovalo Udruženje građana Atina, a na temu abolicionističkog zakona u odnosu na prostituciju koji je Francuska usvojila aprila 2016. godine. Abolicionistički model u Francuskoj zasnovan je na četiri stuba: 1. borba protiv stvaranja i održavanja organizovanih mreža podvođenja i trgovine ljudima u svrhe seksualne eksploatacije; 2. dekriminalizacija, jačanje prava osoba u prostituciji i podrška za izlazak iz nje; 3. prevencija i edukacija; 4. zabrana kupovine prostitucije i krivična odgovornost korisnika.
Studijska poseta bila je organizovana za predstavnice/-ke policije, tužilaštva, sudstva, socijalnih službi i civilnog društva. U okviru posete imali smo priliku da posetimo i razgovaramo sa predstavnicama/-cima francuskih službi, pre svega u okviru Međuministarske komisije za zaštitu žena od nasilja i borbu protiv trgovine ljudima, Centralne kancelarije za suzbijanje trgovine ljudima i Ministarstva za Evropu i spoljne poslove. Svaka od ovih institucija posvećena je primeni abolicionističkog zakona za koji govore da predstavlja strateški potez u borbi protiv trgovine ljudima u svrhe seksualne eksploatacije u Evropi. Glavni cilj ove strategije, koju Francuska sprovodi zajedno sa Švedskom koja ima isti model zakona još od 1999. godine, jeste da se smanji potražnja za ženama i devojčicama koje se nalaze u prostituciji, kako u Evropi, tako i globalno. Polazna vrednost ove strategije jeste da prostitucija nije i ne sme biti smatrana poslom kao i svakim drugim, već uvek predstavlja eksploataciju nečije ranjivosti. Zbog toga je neophodno obezbediti izlazne strategije za osobe, pre svega žene i devojčice, koje se nalaze u situaciji prostitucije i slanje jasne poruke korisnicima prostitucije da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da će biti sankcionisano. Zajedničku izjavu ministara Francuske i Švedske povodom Međunarodnog dana žena 2018. godine na temu prostitucije možete pronaći na ovom linku.
Pored razgovora sa predstavnicama/-cima institucija, studijska poseta podrazumevala je i diskusije sa predstavnicama/-cima civilnog sektora koji direktno rade sa ženama u prostituciji. Iako nisu sve složne u ideji da korisnike treba kanjavati, ono oko čega se slažu jeste da najveći broj žena u prostituciji želi da izađe iz nje i da im je neophodno pružiti sistemsku podršku pri toj odluci. Pokret gnezda (Mouvement du Nid), ženska organizacija koja preko 80 godina podržava žene u prostituciji, naglašava da državne izlazne strategije za žene postoje i podrazumevaju medicinsku, finansijsku (~450 evra mesečno), stambenu i psihosocijalnu podršku u trajanju od 2 godine. Takođe podrazumeva boravišnu dozvolu od 6 meseci sa mogućnosti produžetka za žene koje se ilegalno nalaze u Francuskoj, a s obzirom na to da gotovo 90% žena u prostituciji jesu migrantkinje iz afričkih država. Međutim, prema njihovim rečima, sredstava za izlazne strategije nema dovoljno kako bi se podrška pružila svim ženama kojima je potrebna, te na tome treba dodatno raditi.
Francuska je jedina država koja je, pored krivične odgovornosti za korisnike u okviru koje novčana kazna iznosi do 1.500 evra (3.750e za one koji počine delo dva puta) uvela i sistem programa za resocijalizaciju korisnika, tako da tužilaštva imaju opciju da izreknu novčanu kaznu i pošalju korisnika na pomenuti program (ukoliko je prvi put počinio delo). Za ovaj program akreditovana je organizacija civilnog društva pod nazivom A.C.J.E.91 koja je osmislila sadržaj koji podrazumeva trosatni grupni rad sa korisnicima kroz koji se oni uvode u fenomen prostitucije, živote žena u prostituciji i činjenicu da to nikada nije njihov izbor, da u tome ne uživaju i da čin kupovine njihovih tela predstavlja eksploataciju tih žena. Od početka primene zakona 1185 korisnika je privedeno i osuđeno.
U okviru okruglog stola koji je organizovan poslednjeg dana posete imale smo mogućnost da čujemo i bivšu poslanicu u parlamentu Francuske, gospođu Mod Olivije (Maud Olivier), koja je govorila o aktivnostima koje su prethodile uvođenju abolicionističkog modela i njenim zalaganjima da se on usvoji. Prema njenim rečima, 3 godine je prošlo od momenta kada je zakon izrađen i predstavljen do njegovog usvajanja u aprilu 2016. godine jer je 5 puta prolazio kroz Skupštinu i Senat dok se svi nisu usaglasili sa njegovim odredbama. Izradi zakona prethodilo je istraživanje koje je pokazalo da u Francuskoj ima 20-40.000 ljudi u prostituciji, a da su od toga 6-10.000 maloletna lica. 90% ovih ljudi su strankinje, migrantkinje, a 99% korisnika prostitucije su muškarci. Zato je bilo važno imenovati da su muškarci ti koji potražuju prostituciju i da oni održavaju sistem eksploatacije, kako kroz prostituciju tako i kroz trgovinu ženama i decom u svrhe seksualne eksploatacije. Prema njenim rečima, „ako dirnemo korisnike, dirnuli smo čitave organizovane mreže prostitucije i trgovine ljudima, a to je ono što nam je cilj“. Olivije je, kao i druge predstavnice institucija, vrlo pozitivno govorila o zalaganjima ženskih feminističkih organizacija i ukazala na činjenicu da nije bilo njih, eksploatacija žena u prostituciji nikada ne bi bila tako vidljiva. Takođe je, kao i predstavnice Pokreta gnezda, ukazala na važnost javnih ispovesti žena koje su izašle iz prostitucije, poput Roze Hišer (Rosen Hitcher) koja je bosa hodala 743km kroz Francusku u cilju zalaganja za abolicionistički zakon. Roze je, zajedno sa još jednom ženom iz prostitucije, govorila pred francuskim parlamentom o tome kako izgleda život žena u prostituciji, što je bio jedan od presudnih momenata za francuske poslanice i poslanike da glasaju u korist abolicionističkog zakona.
Studijska poseta organizovana je u okviru projekta „Prevencija seksualnog iskorišćavanja i prostitucije u Srbiji“ udruženja građana Atina, a uz podršku Ministarstva za Evropu i spoljne poslove Republike Francuske.