Kriza usled COVID-19 disproporcionalno pogađa žene i devojčice koje su već ranjive u našem patrijarhalno i neoliberalno kapitalističkom sistemu, sistemu koji ne radi za dobrobit ljudi niti planete, a definitivno ne radi za dobrobit žena i devojčica. U ovim neizmerno teškim vremenima za sve ljude i društva u Evropi i svetu, Evropska unija i države članice moraju pokazati političko liderstvo i hitno osigurati primenu rodno osetljivog odgovora, tako da cenu trenutne krize ne plaćaju žene, pogotovo ne one najmarginalizovanije.
Evropska komisija je 5. marta predstavila svoju Strategiju rodne ravnopravnosti 2020-2025, u okviru koje je kao ključne prioritete postavila ravnopravnost između žena i muškaraca u srž Evropske unije i evropskih politika. Ova nova Strategija prepoznaje potrebu za integracijom rodne perspektive u sve politike i važne inicijative EU. Njena efektivna primena ima ključnu ulogu u osiguravanju da primena i resursi koji se odnose na posebne mere budu usmereni na žene i devojčice koje su izložene pojačanim situacijama ranjivosti u trenutnom globalnom kontekstu.
S obzirom na to da su pojedinci i pojedinke, porodice i zajednice, u izolaciji, te da je pružanje osnovnih usluga ograničeno usled trenutne pandemije, mnoge žene i devojčice su sada i više izložene muškom nasilju. Zbog mera zabrane izlaska iz kuće, žrtve partnerskog nasilja su prinuđene da budu u domovima sa svojim nasilnicima i sa smanjenim mogućnostima da potraže podršku bez dodatnog izlaganja životnom riziku.
Članice Evropskog ženskog lobija, feminističke i ženske organizacije širom Evrope, izveštavaju nas o specifičnim uticajima ove situacije na žene i devojčice, a posebno na:
- Žene koje nastavljaju da brinu i obezbeđuju za svoje porodice, žene koje su jedine negovateljice u svojim domaćinstvima, kao i one koje se nalaze u situacijama izolacije i ekonomske nesigurnosti;
- Žene koje su u riziku ili se trenutno nalaze u situacijama siromaštva, socijalne isključenosti ili beskućništva;
- Žene koje su u riziku od muškog nasilja u domu, ili koje su žrtve seksualne eksploatacije i trgovine ljudima;
- Izbeglice i žene koje traže azil, posebno one koje su trenutno odbijene od strane institucija i izložene životno ugrožavajućim situacijama na ulicama;
- Žene koje su već izložene višestrukoj diskriminaciji u našim društvima, poput Romkinja, migrantkinja, žena sa nepouzdanim radnim statusom;
- Žene sa invaliditetom i starije žene koje imaju ograničen ili nikakav pristup postojećim uslugama i/ili koje žive u ustanovama gde je samo-izolacija posebno izazovna;
- Žene sa problemima mentalnog zdravlja poput anksioznosti ili depresije koji se pojačavaju u uslovima trenutne pandemije.
S obzirom na to da žene čine većinu ljudi koji trenutno rade u bolnicama, obezbeđuju osnovnu negu i usluge čišćenja, ili u maloprodaji, ugostiteljstvu i obrazovanju, što omogućava ostatku zajednice da živi u samo-izolaciji, podsećamo na to koliko je neprocenjiv rad žena na dobrobiti i funkcionisanju naših društava i planete. Rupe koje postoje u sistemu pružanja nege u ovoj krizi još jednom ukazuju na hitnost kretanja ka društveno-ekonomskom modelu koji prepoznaje neprocenjivi doprinos žena društvu i postavlja brigu u svoj centar, gde će sve žene i muškarci imati jednake, fleksibilne opcije da omoguće ravnotežu između posla i brige, te živeti dostojanstvenim životom.
Kao feministkinje, razumemo da će žene i devojčice biti te koje će poneti teret ove situacije i smatramo potrebnim da se osigura prepoznavanje toga u odgovorima sistema širom Evrope koji ne smeju ostaviti po strani niti jednu ženu i muškarca, niti jednu devojčicu i dečaka.
Mi u Evropskom ženskom lobiju stojimo u solidarnosti sa svima koji su pogođeni krizom i nastavićemo da zahtevamo veću odgovornost naših lidera u izgradnji odgovora zasnovanom na brizi, saosećanju, pravdi i jednakosti za žene i devojčice.
Tekst preuzet sa sajta Evropskog ženskog lobija, u originalu dostupan ovde.