Još devetnaest ubistava dece (Nineteen More Child Homicides) obuhvata period od 2015. do 2024. godine i detaljno opisuje kako su deca ubijena jer je roditeljima bio dozvoljen kontakt uprkos postojanju istorije nasilja.

Reč je o trećoj analizi koju objavljuje organizacija Pomoć ženama (Women’s Aid) u posledinjih 30 godina (zbirno obuhvata ubistva 67 dece u okolnostima nebezbednog kontakta, koja su izvršili njihovi roditelji, svi osim jednog od 43 ubica bili su muškarci). Novi izveštaj pokazuje da su svi učinioci imali pristup svojoj deci, da su 15 od 18 učinilaca bili očevi ubijene dece, dvoje očevi druge dece u istoj porodici, a u jednom slučaju učinilac je bila majka.

Prvi put u izveštaju se ističe uloga „otuđenja od roditelja” (ideje da je dete okrenuto protiv jednog od roditelja delovanjem drugog roditelja). Navodi se da se ovaj koncept smatra moćnijim od bilo kog drugog načina da se utišaju glasovi žena koje prijavljuju nasilje i zabrinutost za svoju i dečju bezbednost, kao i glasovi dece koja se opiru kontaktu. Smatra se da je svaki od smrtnih slučajeva mogao biti sprečen, da je bezbednost (umesto kontakta) bila prioritet prilikom procena i odluka.

Žene i deca su ugroženi u pravosudnom sistemu koji ne razume prisilnu kontrolu (vrstu psihičkog i emocionalnog zlostavljanja koje može da obuhvati različite domene života žene), u kom zlostavljač može da nastavi da zlostavlja bivšu partnerku kroz sudske postupke. Smatra se da su umanjivanje rizika po bezbednost, umanjivanje ili odbacivanje optužbi za nasilje, prihvatanje kontraoptužbi nasilnika i njegovo tretiranje kao „dovoljno dobrog roditelja” posledice „kulture kontakta” koja dominira u porodičnim sudovima. O opasnosti „kulture kontakta” već je pisano u Vladinom izveštaju iz 2020. godine.

Primećuje se da je koncept „otuđenje od roditelja” postao ključni mehanizam nasilnika protiv žrtve, sa posebnim porastom optužbi u periodu od 2016. do 2019. godine. Analiza javno dostupnih presuda porodičnih sudova koju je sproveo Biro za istraživačko novinarstvo (the Bureau of Investigative Journalism - TBIJ) pokazuje deset puta češću upotrebu koncepta u poslednjih deset godina (u 2015. godini tri predmeta su sadržala termine „otuđenje od roditelja” ili „otuđujuće ponašanje” u poređenju sa 39 presuda u 2024. godini). Smernice koje je u decembru 2024. godine izdao Savet za porodično pravosuđe ističu da iako „otuđujuće ponašanje” može biti štetno, ono je retko i ne treba ga izjednačavati sa nasiljem u porodici. Međutim, žene i dalje ukazuju na to da se zahtevi u vezi sa „otuđenjem od roditelja” tretiraju ozbiljnije od zahteva u vezi sa nasiljem u porodici.

Pomoć ženama poziva na hitnu akciju kako bi se ukinula pretpostavka o učešću roditelja koja se zasniva na ideji da je u najboljem interesu deteta da ima konrakt sa oba roditelja. Vlada UK preispituje pretpostavku o učešću roditelja (očekuje se da će nalazi biti uskoro objavljeni), a saopšteno je da će izveštaj organizacije Pomoć ženama biti pažljivo razmotren s ciljem da se utvrdi gde se mogu napraviti poboljšanja u sistemu prorodičnog pravosuđa.

U Srbiji, iako početni izveštaji o sudskoj praksi ukazuju na znatnu povezanost prijava za „otuđenje od roditelja” i prijava nasilja u porodici, još nema naznaka da će to dovesti do detaljnijih istraživanja i promena javne politike i prakse socijalnih službi i sudova.