Autonomni ženski centar je nastavio nezavisno praćenje primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici. Osmi izveštaj pokriva aktivnosti policije i tužilaštava u 2019. godini, na osnovu podataka koji se na mesečnom nivou dobijaju od Ministarstva unutrašnjih poslova i Republičkog javnog tužilaštva. Pored toga, u ovaj izveštaj su uključeni i podaci iz godišnih izveštaja o radu centara za socijalni rad u Srbiji (za 2018. godinu, jer izveštaj za 2019. još uvek nije javno dostupan). Takođe, iako se radi o 2020. godini, navedeni su i podaci o postupanju državnih organa u periodu mart-maj, odnosno u vreme SARS-CoV 2 epidemije i vanrednog stanja.
Ključni nalazi o primeni Zakona o sprečavanju nasilja u porodici u 2019. godini govore da je policija evidentirala ukupno 28214 događaja nasilja, od čega je 68,1% procenjeno kao „rizički događaji“, a u sličnom procentu, odnosno 70, 6% događaja je rezultiralo naređenjem za hitne mere. Produženo je čak 93,4% policijskih naređenja za hitne mere (na 30 dana). Samo 9,1% onih kojima su izrečene mere prekršilo je naređenje, ali je zato 30,2% učinilaca ponovilo nasilje u porodici. Tužbe za mere zaštite po službenoj dužnosti podnete su u samo 2% događaja nasilja za koje su produžene hitne mere.
Na sastancima grupa za koordinaciju i saradnju u 2019. godini u Srbiji je razmatrano 51911 sluačajeva nasilja u porodici, a značajno je porastao i broj izrađenih individualnih planova zaštite i podrške žrtvama, mada znatan broj razmatranih događaja ostaje bez planova. Zabrinjavajuće je mali broj žrtava koje su učestvovale na ovim sastancima, a nema podataka o sadržaju i kvalitetu planiranih mera, kao ni o njihovim efektima. Rodna priroda nasilja u porodici se dosledno potvrđuje. Među žrtvama nasilja u porodici zabrinjavajuće je mali broj dece, svega 5%.
U 2019. godini primljeni su podaci i o novim krivičnim delima rodno zasnovanog nasilja prema ženama (Krivični zakonik, 2016). Pored toga što je broj prijava proganjanja i seksualnog (polnog) uznemiravanja mali, što ne odgovara podacima o rasprostranjenosti ovih dela, dramatično je mali broj onih koji budu osuđeni za ta dela - tek 10% lica koja su prijavljena za proganjanje i oko 15% lica prijavljenih za seksualno (polno) uznemiravanje.
Raspoloživi podaci o postupanju u vreme epidemije SARS-CoV 2 i vandernog stanja ukazali na početno (mart 2020.) smanjenje prijava događaja nasilja u porodici za 10% u odnosu na isti mesec 2019. godine. Međutim, znatno je smanjen broj sastanaka grupe za koordinaciju i saradnju, broj razmatranih slučajeva nasilja i broj izrađenih individualnih planova zaštite i podrške žrtvama, posebno u aprilu 2020.
Poređenje podataka iz 2018. i 2019. godine ukazuje na ozbiljno povećanje opterećenja postupajućih profesionalaca. Međutim, nema podataka o tome da li je to dovelo i do povećanja raspoloživih resursa, ili je uticalo na smanjenje kvaliteta rada. Podaci o istim pojavama iz različitih izvora pokazuju ozbiljnu nesaglasnost, a to se posebno odnosi na podatke o radu centara za socijalni rad, u odnosu na podatke koji stižu iz MUP-a i RJT.
Ni nakon tri godine od početka primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici nije uspostavljena centralna evidencija (u elektronskoj formi). Za praćenje primene Zakona, kao i za poboljšanje koordinacije delovanja, sprečavanje i zaštitu žrtava od nasilja, zadužen je vladin Savet za suzbujanje nasilja u porodici, koji se nije sastajao od jula 2018. godine.
Konačno, Srbija je januara 2020. godine dobila Prvi (osnovni) izveštaj GREVIO ekspertske grupe o primeni Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici. Sve konstatacije o stanju, kao i preporuke nadležnim državnim organima iz ovog izveštaja, saglasne su onome što su nalazi i preporuke Autonomnog ženskog centra.
Osmi izveštaj o nezavisnom praćenju primene Zakona o sprečavanju nasilja možete preuzeti OVDE.
Infografik sa ključnim podacima o primeni Zakona o sprečavanju nasilja u porodici preuzmite OVDE.