19. septembra 2003. u Beogradu u organizaciji Autonomnog ženskog centra iz Beograda
Uz učešće predstavnica/ka: Ministarstva za socijalna pitanja, Odbora za zdravlje i porodicu Narodne skupštine republike Srbije, Gradskog centra za socijani rad, 9 Odeljenja za socijani rad, nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija.

U pozdravnoj reči u ime direktorke Gradskog centra za socijalni rad istaknuto je da projekat Za život bez straha predstavlja primer uspešne partnerske saradnje između institucije i nevladine organizacije, te su izražena očekivanja da će se saradnja nastaviti i proširiti na ostalih 7 Odeljenja centra za socijalni rad, kako bi se ujednačilo znanje stručnih radnika, a realizovane aktivnosti postale redovna profesionalna obaveza.

Posle prezentacije osnovnih podataka iz analize iskustava klijentkinja Autonomnog ženskog centra u institucijama i podataka evidencije o slučajevima nasilja u porodici koju su formirale/i učesnice/i iz 9 Odeljenja centra za socijalni rad, ukazano je da:

1. stav profesionalaca prema nasilju i žrtvi, kao i prisustvo direktnih (specifičnih) intervencija, opredeljuje subjektivni doživljaj korisnica usluga;

2. nasilje u porodici je ozbiljan, još uvek društveno nevidljiv problem, koga karakteriše visoko učešće teških oblika nasilja, dugo trajanje nasilja pre nego što se žrtva obrati instituciji, česta upotreba oružja i opasnog oruđa, značajno prisustvo povreda i prisustvo i/ili povrede dece u gotovo svim slučajevima partnerskog nasilja.

Od strane učesnica/ka skupa komentarisano je da:

– nedostaje praćenje slučajeva u toku procesa koji je dug, a posebno je neadekvatna saradnja sa tužilaštvom/sudom;

– neophodno je uticati na promenu stava tužilaštva/suda u odnosu na nasilje u porodici (što je jedan od ciljeva istraživanja sudske prakse koje će biti realizovano u 5 gradova u Srbiji u narednom periodu);

– centri za socijalni rad stvaraju utisak lošeg rada jer se ne uzima u obzir realna opterećenost stručnih radnika (godišnje 500 stranaka na jednog stručnog radnika, opterećenost administrativnim poslovima i sl.);

– naglašena je potreba veće i bolje medijske prezentacije problema;

– navedeno je da edukaciju stručnih radnika treba da prate odgovarajuće zakonske i promene stručnih okvira koje bi garantovale obaveznost određenih usluga i aktivnosti;

– razgovarano je o potrebi formiranja specijalizovanih timova u rešavanju problema, posebno u praćenju slučajeva, a čula su se i mišljenja da ako specijalizacija znači »izvlačenje« stručnih radnika u posebne timove, to ne bi bilo dobro rešenje zbog ograničenosti kapaciteta u centrima za socijalni rad;

– posebna pažnja je usmerena na nedostatak komunikacije između institucija i neodrživosti tog stanja, a naglasak je stavljen na službenu obavezu i pravo stručnih radnika da zahtevaju informacije, što član 118a KZ RS omogućava;

– navedeni su primeri dobre prakse: saradnja sa policijom na opštini Zvezdara, rad sa nasilnicima u Odeljenju Zemun, konferencije slučaja kao dobar vid sardanje između profesionalaca različitih institucija i  rano identifikovanje problema locirano u vrtiće i škole u Odeljenju Palilula;

– predloženo je da se aktivnosti započete u 9 opština nastave i razvijaju, da uključe i predstavnike ostalih institucija, dok se ne »zatvori krug« koordiniranog delovanja, kako bi se napravio model koji bi mogle da koriste druge zajednice;

– ukazano je na značaj povezivanja sa lokalnom upravom i organizovano razvijanje lokalne mreže institucija koje bi radile na rešavanju ovog problema;

– naglašeno je da institucije i nevladine organizacije treba da ulože maksimalni napor da problem učine relevantnim za lokalnu zajednicu i zahtevaju sredstva iz opštinskih i gradskih budžeta za realizaciju aktivnosti;

– u gradovima gde postoje ovlašćena lica za pitanja rodne ravnopravnosti (projekat OSCE misije) ona mogu postati inicijatori/nosioci aktivnosti povezivanja institucija i nevladinih organizacija sa lokalnom upravom u rešavanju pitanja nasilja u porodici;

– od strane Ministarstva za socijalna pitanja koje priprema reformu sistema socijalne zaštite, nasilje u porodici je prepoznat problem, a promene će uključiti, između ostalih, standarde rada, jedinstven informativni sistem, sistem socijalne zaštite koji integriše napore javnog, nevladinog i delimično privatnog sektora, tako da će identifikovanje, evidentiranje i dokumentovanje nasilja postati obaveza, jer problem ne postoji dok ne dobije ime; 

– Minsitarstvo za socijalana pitanja će preporučiti protokole saradnje i protokole postupanja lokalnim zajednicama, a posebno u odnosu na osetljive društvene grupe;

– naglašeno je da velike urbane celine kakav je Beograd ne mogu bez dežurne socijalne službe i ljudi obučenih za krizne intervencije.

Razgovor je zaključen konstatacijama da možemo biti zadovoljne/i učinjenim, jer su promene vidljive. Ogroman zajednički rad treba nastaviti povezivanjem svih zaduženih i zainteresovanih i skretanjem pažnje na važnost problema i traženje adektavatnih društvenih rešenja.

Predloženo je da se formulišu dve vrste zaključaka:

– zaključci u vezi sa realizovanim aktivnostima

– zahtevi u odnosu na buduće aktivnosti

Zaključci okruglog stola »Standardizacija rada institucija u oblasti nasilja u porodici« izvedeni iz predloga učesnica/ka:

Nastaviti započete aktivnosti na razvijanju modela koordiniranog delovanja institucija i profesionalaca u rešavanju nasilja u porodici, povezivanjem različitih sektora i različitih nivoa delovanja (od Ministarstva za socijalna pitanja do stručnih radnika u centrima za socijalni rad i članica nevladinih organizacija) i integrisanjem prethodnih pozitivnih rezultata i ideja.

Predložiti Ministarstvu za socijalna pitanja da razmotri opterećenost stručnih radnika administrativno – materijalnim poslovima koji onemogućavaju kvalitetan stručni rad i podržati reformska nastojanja Ministarstva da se standardizuju usluge i rad, predlože protokoli saradnje i postupanja, a identifikovanje, evidentiranje, dokumentovanje i intervencije u oblasti nasilja u porodici učine obaveznim.

Predložiti lokalnoj upravi da podrži inicijative institucija i nevladinih organizacija za rešavanje problema nasilja u porodici i da aktivno učestvuje u stvaranju mreže saradnje i finansiranju aktivnosti.

Nastaviti rad na razvijanju osetljivosti zajednice na probleme i posledice nasilja u porodici, a posebno medijsku promociju mera i mogućih rešenja. 

Zahtevi učesnica/ka okruglog stola »Standardizacija rada institucija u oblasti nasilja u porodici«:

Uputiti zahtev Skupštini i Izvršnom veću grada Beograda za formiranje i finansiranje dežurne socijalne službe i tima za krizne intervencije.

Uputiti saopštenje medijima o zaključcima okruglog stola i zahtev za sistematskim i adekvatnim informisanjem najšire javnosti o zakonskim promenama, merama zaštite i uslugama institucija i nevladinih organizacija u odnosu na problem nasilja u porodici.

Uputiti opštinama i gradu zahtev za finansiranje obezbeđenja u odeljenjima centra za socijalni rad na način na koji je to regulisano i u drugim javnim ustanovama.