23. septembra 2003. u Beogradu u organizaciji Autonomnog ženskog centra iz Beograda
Uz učešće predstavnica/ka: Ministarstva unutrašnjih poslova RS, Sekretarijata unutrašnjih poslova Beograda, Odbora za zdravlje i porodicu Narodne skupštine republike Srbije, 9 Odeljenja unutrašnjih poslova, nevladinih i međunarodnih organizacija.
U pozdravnoj reči pukovnika Misića, načelnika Uprave policije, istaknut je značaj teme kojom se bavi skup, kao i činjenica da su brojke o nasilju u porodici veće nego što ukazuju policijske evidencije. Rečeno je da paraleno delovanje preventivnih aktivnosti i sankcija može umanjiti »tamne brojke« i ohrabriti žrtve da potraže pomoć.
Posle prezentacije osnovnih podataka iz analize iskustava klijentkinja Autonomnog ženskog centra u institucijama i podataka iz evidencije o slučajevima nasilja u porodici koju su formirale/i učesnice/i projekta iz 9 Odeljenja centra za socijalni rad, ukazano je da:
1. stav profesionalaca prema nasilju i žrtvi, kao i prisustvo direktnih (specifičnih) intervencija, opredeljuje subjektivni doživljaj korisnica usluga;
2. nasilje u porodici je ozbiljan, još uvek društveno nevidljiv problem, koga karakteriše visoko učešće teških oblika nasilja, dugo trajanje nasilja pre nego što se žrtva obrati instituciji, česta upotreba oružja i opasnog oruđa, značajno prisustvo povreda i prisustvo i/ili povrede dece u gotovo svim slučajevima partnerskog nasilja.
Od strane učesnica/ka skupa komentarisano je da:
– nepoznavanje problema nasilja u porodici utiče na način delovanja policije – problem nije sistemski rešavan, već je tretiran kao lični, tako da intervencije policije nisu bile efikasne i nije postojala dobra profesionalna komunikacija sa drugim institucijama;
– podržan je Protokol koji sadrži osnovne smernice postupanja policije u situacijama nasilja u porodici, posebno značajan za dežurne službe i policijske patrole;
– podvučeno je da je uloga policije na terenu da prekine nasilje i uhapsi nasilnika, a zatim da kontaktira nadležne institucije – sud, centar za socijalni rad i dr.;
– istaknuta je neophodnost donošenja zakona koji bi precizno definisao postupanje profesionalaca i obavezu razmene informacija;
– naglašena je neophodnost stvaranja mreže profesionalaca iz različitih institucija koji bi koordinirano radili na problemu nasilja u porodici u okviru lokalne zajednice, kao i potreba jasnog definisanja uloga;
– predloženo je da se u »mrežu lokalnih institucija« uključe predsednici opština i lokalna uprava;
– naglašena je važnost edukacije policije i predloženo je da nasilje u porodici bude obavezna tema programa unutrašnje (institucionalne) edukacije, posebno starešina i ljudi koji su u neposrednom kontaktu sa žrtvama;
– podržana je ideja stvaranja specijalizovanih timova i/ili specijalizacije osoba u okviru svakog OUPa, ali je naglašena neophodnost da svaki policajac zna osnovna pravila postupanja u situaciji porodičnog nasilja;
– istaknuta je neophodnost reorganizacije policijske službe u pravcu formiranja specijalizovanih timova, dugoročnog praćenja slučajeva nasilja, adekvatnog uključivanja drugih institucija i identifikovanja problema ;
– predloženo je formiranje jedinstvene evidencije i/ili izdvojene evidencije, koja bi obavezno uključivala evidenciju pola žrtve i nasilnika i evidenciju srodstva, kao i operativnu analitiku koja bi omogućila dobre predikcije (po ugledu na pilot projekat u OUPu Zvezdara);
– insistirati u javnosti i među profesionalcima svih institucija da je neprijavljivanje nasilja kažnjivo;
– predloženo je da Skupština grada razmotri mogućnost formiranja sigurnih prostora za žrtve nasilja i/ili podrži postojeća skloništa da povećaju kapacitete;
– predloženo je nevladinim organizacijama koje direktno rade sa žrtvama da formiraju dokumentaciju koja se može koristiti u istražnom postupku;
– naglašena je neophodnost pokretanja društvenih akcija u sanaciji problema nakon policijske intervencije (ili sudske odluke) preko adekvatnih socijalnih mera u vezi sa materijalnim statusom porodice i rada sa nasilnicima;
– predloženo je da se u cilju informisanja građana/ki o zakonskim merama i merama zaštite, a po ugledu na praksu OUPa Zvezdara naprave lifleti sa osnovnim informacijama i kontakt telefonima svih relevantnih vladinih i nevladinih institucija;
– naglašen je značaj boljeg definisanja saradnje sa tužilaštvom, a posebno u odnosu na povratne informacije o pokrenutim postupcima;
– predloženo je da u nastavku ovog programa budu planirani i susreti sa opštinskim tužilaštvima.
Razgovor je zaključen konstatacijama da možemo biti zadovoljne/i pozitivnim promenama, naročito posle izmena KZ RS i uvođenja člana 118a, jer on ukazuje na nedvosmisleno opredeljenje države da je nasilje u porodici neprihvatljivo ponašanje. Takođe, optimizam počiva i na promenama koje će uslediti po usvajanju Zakona o porodici koji predviđa veći broj mera zaštite žrtvi od nasilja u porodici. Ogroman zajednički rad treba nastaviti povezivanjem svih zaduženih i zainteresovanih i skretanjem pažnje na važnost problema i traženje adektavatnih društvenih rešenja.
Zaključci okruglog stola »Standardizacija rada institucija u oblasti nasilja u porodici« izvedeni iz predloga učesnica/ka:
Nastaviti započete aktivnosti na razvijanju modela koordiniranog delovanja različitih institucija i profesionalaca u lokalnoj zajednici u rešavanju nasilja u porodici, integrisanjem prethodnih pozitivnih rezultata i ideja.
Podržati upotrebu predloženog Protokola postupanja kao osnovnih smernica za delovanje policije u situacijama nasilja u porodici. Istovremeno, založiti se za zakonske promene koje bi omogućile standardizovanje postupanja, jedinstvenu evidenciju, definisanu i obaveznu saradnju između institucija i jasnu ličnu i porfesionalnu odgovornost za kvalitet intervencija u slučajevima nasilja u porodici.
Predložiti lokalnoj upravi da podrži inicijative institucija i nevladinih organizacija za rešavanje problema nasilja u porodici, kao i da aktivno učestvuje u stvaranju mreže saradnje i finansiranju aktivnosti.
Aktivno doprineti informisanju građana/ki o zakonskim, kao i o merama zaštite u oblasti nasilja u porodici