iskljuci nasilje
Foto: Ministarstvo unutrašnjih poslova

Na današnjoj konferenciji „Isključi nasilje“ organizovanoj od strane Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva pravde i Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, govorila je Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra. U nastavku prenosimo njen govor u celosti.

Poštovana gospođo Kuburović i poštovani gospodine Stefanoviću i gospodine Vulin,
Poštovane koleginice i kolege (svi ovde prisutni koji smo se opredelili da pružamo zaštitu žrtvama nasilja u porodici),
Želim da vam se u ime Autonomnog ženskog centra zahvalim na pozivu za današnju konferenciju.

Za nas ovo znači pomak u odnosu između ministarstava i nas, kao ženske feminističke organizacije, uz sve izazove koje ta saradnja nosi. Slažemo se da nije laka, ali ako smo došli do tačke u kojoj razmenjujemo mišljenja, čak i kada su ta mišljenja suprotstavljena, to je ogroman napredak.
Želimo da verujemo da za sve žene žrtve svih oblika muškog nasilja u Srbiji, 2016.g. predstavlja godinu uspeha.

Doduše, počela je januara meseca odbijanjem naših amandmana za hitne policijske mere zaštite, koje je tadašnji narodni poslanik gospodin Dušan Milisavljević predlagao na novi Zakon o policiji. Obrazloženje koje smo dobijale jeste da bi te mere bile neustavne.
Međutim, nakon 11 meseci, i na inicijativu Ministarstva pravde, policija je dobila ovo ovlašćenje. Možda ne onako kako smo mi predlagale, ali nakon što smo dobile sve garancije da će mere biti izricane i produžavane ovako kako je to sada u novousvojenom Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici, mi smo se saglasile.

Veliki uspeh je i što su krivična dela, koja smo zajedno sa Zaštitnikom građana, predlagale još pre 5 godina, sada postala deo našeg Krivičnog zakonika. Naravno, ovo nije kraj usklađivanju zakona sa Konvencijom Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici, ali jeste dobar početak.

Kao članice Evropskog ženskog lobija, mi imamo priliku da razmenjujemo iskustva sa drugim ženskim organizacijama u celoj Evropi. Tek tada vidite da pojedine odredbe zakona u Srbiji idu ispred zakonskih rešenja u drugim evropskim državama.
Kada su se ženske organizacije u Bugarskoj pre 5-6 godina hvalile kako su uspele da kršenje porodičnopravnih mera zaštite kod njih postane krivično delo, ja sam sa ponosom mogla da kažem da to delo u Srbiji postoji još od 2005.g.

I onda nas zatekne predlog da kršenje mera zaštite izrečenih po Porodičnom zakonu ne bude više krivično delo. Jasno vam je zašto smo se borile koliko god smo znale i umele da taj predlog ne bude usvojen od strane Narodne Skupštine i nadam se uspele.

Ali borba za bolji položaj žena žrtava nasilja u porodici nije gotova.

Ako nam, kao specijalizovanoj organizaciji  koja već više od 23 godine pruža besplatnu pravnu pomoć ženama žrtvama nasilja, zabranite da nastavimo da radimo ono što radimo najbolje, vi nećete oštetiti nas, već upravo žene i decu kojima je ta stručna pomoć potrebna. I onda i ovi zakoni koji su upravo usvojeni neće biti komplementarni sa pravom na dostupnu i kvalitetnu pravnu zaštitu.

Hvala.