Treće osnovno javno tužilaštvo u Beogradu
Bulevar Mihajla Pupina 16
11000 Beograd
Otvoreno pismo Trećem osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu
Od ponedeljka mediji izveštavaju o pokušaju ubistva žene na Novom Beogradu. Na parkingu ispred zgrade D.J. (25 godina) je ispalio više hitaca iz pištolja u suprugu T.J. (25 godina), naočigled njihove bebe i prolaznika. Žrtva ga je pre nekog vremena napustila i prijavila za nasilje. Tom prilikom izrečena mu je hitna mera zabrane prilaska koju je, kako se navodi, poštovao do njenog isteka u aprilu. O žrtvinom strahu za sopstveni život u medijima svedoči njena prijateljica, koja navodi da je ona i ranije trpela nasilje, ali da se plašila da prijavi. Moglo se pročitati i da su živeli u kući opasanoj visokim zidinama, pod stalnim video nadzorom, te da je nasilnikov otac poznat policiji od ranije zbog držanja nelegalnog oružja, iznuđivanja novca i povezanosti sa kriminalnim krugovima. U vezi sa ovim slučajem oglasilo se Treće osnovno javno tužilaštvo, ističući kako je učinjeno sve da se ova žena zaštiti.
S tim u vezi, tražimo da tužilaštvo odgovori (javnosti) na sledeća pitanja:
- Da li je slučaj razmatran na sastanku Grupe za koordinaciju i saradnju i ako jeste, na koji način je Grupa procenila rizik? Zašto je i kako prilikom procene rizika prenebregnuta činjenica da je nasilnikov otac od ranije poznat policiji zbog kriminalnih radnji, te da mu je dostupno nelegalno oružje?
- Da li je Grupa za KOO Surčin obavestila Grupu za KOO Novi Beograd o slučaju, pošto se žrtva preselila kod svojih roditelja na Novi Beograd?
- Da li je Grupa napravila Plan zaštite i podrške za žrtvu?
- Zašto zamenik javnog tužioca sve vreme ističe da nasilniku nije mogao biti izrečen pritvor jer ranije nije bio prijavljivan za (krivično delo) nasilja u porodici, pa nema izgleda da ga ponovi? Koji drugi indikatori (osim mogućnosti da ponovi krivično delo) su uzeti u obzir prilikom procene rizika i postupanja po podnetoj prijavi?
- Zamenik javnog tužioca okrivljuje žrtvu tvrdeći da je sama birala nasilnika, te da je (s obzirom na to da se s njim družila od malena) mogla znati kakav je i ranije ga prijaviti. Kako su zamenik javnog tužioca i ostali postupajući profesionalci cenili mogućnost da žrtva prijavi nasilje imajući u vidu da je živela u izolaciji (u kući opasanoj visokim zidinama i kamerama), te da je njen svekar povezan sa kriminalnim krugovima? Zašto žrtvi nije pružena adekvatna zaštita, sada kada je smogla hrabrosti da prijavi nasilje?
- Žrtva je pokrenula postupak za razvod braka i, po rečima zamenika javnog tužioca, „u međuvremenu“ tražila da sud donese mere zaštite. Ono što se iz njegovog izlaganja ne može utvrditi je da li je protiv učinioca bila podneta krivična prijava? On ističe da je za takav postupak potrebno više vremena jer je potrebno prikupiti „ozbiljne“ dokaze, ali zaboravlja da bezbednost žrtve mora biti prioritet i da se ona mora garantovati nezavisno od dužine trajanja postupaka i procedura.
- Pitamo se i da li nadležni zamenik javnog tužioca ne poznaje zakon po kome treba da postupa ili se radi o omašci, imajući u vidu da nekoliko puta tokom gostovanja u emisiji „Beogradska hronika“, navodi da se posle isteka roka od 30 dana, hitne mere mogu produžiti na još 30 dana[1]?
Treće osnovno javno tužilaštvo potrudilo se da nas ubedi da nije bilo moguće sprečiti ovaj pokušaj ubistva i da je sve učinjeno u skladu sa zakonskim procedurama. Ipak, izražavamo ozbiljnu zabrinutost i sumnju imajući u vidu da su pojedini indikatori potencijalnog visokog rizika (poput posedovanja i pristupa vatrenom oružju, povezanost nasilnikovog oca sa kriminalnim grupama, razdvajanje nasilnika i žrtve) očigledno zanemareni. Pitamo se i kako će postupajući profesionalci Trećeg osnovnog javnog tužilaštva pružiti podršku i drugim žrtvama koje im se obrate, imajući u vidu da je vidljivo nepoznavanje zakona i procedura po kojima treba da postupaju (na primer principa prioriteta bezbednosti žrtve i Zakona o sprečavanju nasilja u porodici), te sklonosti ka okrivljavanju žrtve. Institucije sve češće omaše, ali nasilnici ne gube vreme, oni uvek pogađaju svoju metu. Moguće je da ne mogu sva ubistva žena biti sprečena, ali to ne možemo reći za slučajeve gde su pozivi u pomoć ostali bez adekvatnog odgovora institucija. Reagujte dok ne bude kasno!
Za Autonomni ženski centar
Aleksandra Nestorov i Vedrana Lacmanović
[1] Hitne mere se prema važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici ("Sl. glasnik RS", br. 94/2016) izriču na 48 sati, s mogućnošću produženja na 30 dana. Za kršenje mera zaštite predviđena je kazna zatvora od 60 dana. Emisija dostupna na: http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/rts-svet/3553654/beogradska-hronika.html (pristupljeno 14.6.2019.)