Komentarišući mere i aktivnosti u novom Akcionom planu za sprovođenje Strategije za rodnu ravnopravnost u vezi sa posebnim ciljem 1.5. koji se odnosi na „povećanu sigurnost žena od rodno zasnovanog nasilja“, Autonomni ženski centar je istakao da nisu uzeta u obzir Zaključna zapažanja UN Komiteta za eliminaciju diskriminacije žena, koja je Srbija dobila 8. marta 2019. godine. Ukazano je i na to da su planirana budžetska sredstva za realizaciju ovog posebnog cilja sasvim neodgovarajuća (za dve godine biće izdvojeno 1.550.000 dinara, što je suma projekta manjeg obima), ali i to da je struktura troškova neodgovarajuća (jer obuhvata finansiranje konsultacija, istraživanja, analiza, studija i samo tri obuke), dok su sredstva za uspostavljanje centralne evidencije o primeni Zakona o sprečavanju nasilja u porodici nepoznata (planirana iz donatorskih sredstava, ali se još uvek ne zna da li su obezbeđenja).
Pored činjenice da se javna rasprava završava u avgustu u godini koja je planirana za sprovođenje mera i aktivnost iz novog AP za period 2019-2020, istaknut je i čitav niz drugih manjkavosti. Ukazano je da pokazatelji ishoda nemaju nikakve veze sa planiranim merama i aktivnostima, ali i da su ciljane vrednosti pogrešno postavljene. Takođe, za mnoge početne vrednosti se ne navode podaci, iako oni postoje, te je nejasno u odnosu na čega će se procenjivati planirani napredak. Dokumentovano je da neke od analiza čije se sprovođenje planira, već postoje, a da je propušteno da se sprovedu odgovarajuće izmene i dopune zakona. Primećena je neusklađenost planiranih aktivnosti u ovom AP i revidiranom AP za Poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava.
Posebno je obrazlagano da nije moguće očekivati da će meru koja se tiče „obezbeđivanja uslova za održive, kontinuirane, dostupne usluge ženskih i feminističkih organizacija specijalizovanih za podršku ženama u situaciji nasilja“ sprovesti i koordinirati Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, imajući u vidu sve što je ministar u prethodnom periodu uradio da uslugu nacionalnog SOS telefona, i pored šest licenciranih pružalaca u okviru nevladinog sektora, poveri sedmom pružaocu u ustanovi socijalne zaštite koja se nikada nije bavila tom aktivnošću.
Sumirano, čak i da su drugi delovi AP za sprovođenje Strategije za rodnu ravnopravnost za 2019-2020. bolji, a nisu, planirane aktivnosti za ovaj podcilj neće dovesti do „povećane sigurnosti žena od rodno zasnovanog nasilja, nasilja u porodici i partnerskim odnosima“.
Komentare AŽC pročitajte OVDE.