Publikacija o institucionalnom odgovoru na nasilje prema ženama i nasilje u porodici, koji je sagledan iz perspektive profesionalaca iz sedam relevantnih službi u 9 gradova/opština u Srbiji (Beograd, gradska opština Novi Beograd, Pančevo, Bačka Topola, Sremska Mitrovica, Kruševac, Užice, Ćuprija, Niš i Leskovac), sadrži i pregled određenja pojm(ov)a, podatke dosadašnjih istraživanja o rasprostranjenosti nasilja, opis aktuelnog zakonodavnog, strateškog i podzakonskog okvira, karakteristike postupaka, kao i podatke o iskustvima žena žrtava nasilja u susretu sa institucijama.
Izradu studije o delotvornosti aktuelnih mehanizama za sprečavanje nasilja prema ženama i nasilja u porodici na državnom i lokalnom nivou inicirao je Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije, s ciljem da se doprinese unapređenju koordinacije između sistemskih mehanizama, s jedne strane, a, s druge, da se registruju „uska grla“ u okviru tih mehanizama i ponude preporuke za njihovo prevazilaženje. Realizacija istraživanja poverena je Autonomnom ženskom centru.
Iskazani u kratkim formulacijama, zaključci istraživanja su sledeći: (1) zakonska regulativa, mada nedovoljno razvijena i usaglašena, prednjači u odnosu na aktuelnu praksu; (2) položaj žrtava nasilja izrazito je nepovoljan; (3) kapacitet institucija i funkcionalnost sistema zaštite od nasilja niski su i nedovoljni; (4) saradnja između delova sistema zaštite ni koordinisano delovanje nisu razvijeni; (5) proces praćenja i izveštavanja o postupanju ne omogućava uvid u stanje i povratnu informaciju o efektima; (6) osnovni interpretativni okvir u koji se smešta i na osnovu kojeg se razume nasilje prema ženama i nasilje u porodici čine kultura i tradicija, kao i nepovoljne društvene okolnosti u kojima živimo, što utiče da se na fenomen gleda kao na nešto prirodno, očekivano i teško promenljivo.
Ključni pravci za unapređenje delotvornosti sistemskih mehanizama za sprečavanje nasilja nad ženama su: (1) potrebno je usaglašavanje zakonodavnog okvira sa standardima Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, ali i ujednačavanje tumačenja postojećih zakonskih rešenja od strane predstavnika iste i različitih institucija; (2) potrebno je unaprediti položaj žena žrtava nasilja, tako što će se obezbediti njihovo bolje informisanje i pomoć tokom procesa, kako bi se smanjilo odustajanje i ponudila sveobuhvatna podrška za život bez nasilja; (3) nužne su promene koje uključuju unapređenje kapaciteta institucija za efikasno i delotvorno postupanje, u smislu boljih procena, potpunijeg dokumentovanja, kraćeg trajanja postupaka i primene srazmernog i delotvornog kažnjavanja za nasilja; (4) što se tiče saradnje i koordinacije između relevantnih službi, nužno je unaprediti razmenu informacija, sveobuhvatnu i koordinisanu procenu i planiranje mera i usluga, koje vode zaustavljanju nasilja i onemogućavanju njegovog ponavljanja; (5) proces praćenja i izveštavanja o postupanju trebalo bi da omogući prikupljanje relevantnih podataka iz jedinstvenih i međusobno uporedivih administrativnih evidencija, uključujući i organizovano praćenje izrečenih mera i sankcija, kao i analizu podataka koja ima povratni uticaj na unapređenje prakse; (6) podizanje svesti javnosti i edukacija o problemu nasilja prema ženama i nasilja u porodici trebalo bi da vode smanjenju uticaja predrasuda i stereotipa, kao i boljem razumevanju okolnosti u kojima se nasilje zbiva, što podrazumeva veću odgovornost medijâ, ali i aktivnu ulogu obrazovnog sistema, porodice i samih profesionalaca.