230 ženskih nevladinih organizacija sa područja Zapadnog Balkana uputilo pismo UN agencijama i apelovalo da u realizaciji svojih aktivnosti uvažavaju ekspertizu i posvećenost ženskih organizacija, kao i da uvećaju fondove namenjene za podršku i zaštitu ženskim nevladinim organizacijama.
Poštovani Achim Steiner, Administrator organizacije UNDP:
Poštovana Phumzile Mlambo-Ngcuka, zamjenica Generalnog sekretara UN i izvršna direktorka UN Women:
Poštovana Mirjana Špoljarić Egger, Direktorka UNDP Regionalnog biroa za Evropu i Zajednicu nezavisnih država i pomoćnica Administratora UNDP:
Poštovana Alia El-Yassir, regionalna direktorka UN Women za Evropu i centralnu Aziju:
Poštovana Dubravka Simonović, UN specijalna izvjestiteljka o nasilju protiv žena:
Ove godine obeležava se dvadesetogodišnjica Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija - Žene, mir i bezbednost, u okviru koje se UN obavezao na uključivanje ženskih organizacija u „donošenje odluka o miru i bezbednosti“, uključujući i suprotstavljanje nasilju prema ženama. Štaviše, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija u Rezoluciji 2493, poziva UN agencije da uključe organizacije za ženska prava u svoja nastojanja i „povećaju fondove za oblast Žene, mir i bezbednost, uključujući povećanje podrške i zaštite za ženske nevladine organizacije.“ Okvir za delovanje „Žene, mir i bezbednost“ i saradnja sa UN agencijama je važna za ženske nevladine organizacije u očuvanju njihovog integriteta i nezavisnosti.
Uzimajući u obzir ovu posvećenost, uoči dvadesetogodišnjice Rezolucije 1325, i u susret kampanji „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, cenimo to što je jedan od ključnih principa naznačenih u konceptu kampanje „odavanje počasti i priznanja ženskim pokretima za vođenje kampanje 16 dana aktivizma i suprotstavljanje muškom nasilju prema ženama generalno.“ Zaista, kroz istoriju, ženski pokreti i ženske nevladine organizacije stajale su na čelu onih koji su se zalagali za podizanje svesti javnosti i unapređenje institucionalnog odgovora na muško nasilje prema ženama. Usled nepostajanja državnih usluga i zbog gotovo potpunog zanemarivanja žrtava nasilja, decenijama, ženske nevladine organizacije bile su jedine koje su obezbeđivale sigurna mesta, psihološku podršku, zdravstvenu zaštitu, pravnu pomoć i druge usluge za podršku za žene i decu koja su preživela nasilje. Na Zapadnom Balkanu, ove organizacije pružaju ključne servise skoro tri decenije. Kroz ovo iskustvo, ženske nevladine organizacije spoznale su suštinu problema i izgradile ekspertizu u pružanju podrške ženama i deci, koristeći sveobuhvatan pristup, stavljajući potrebe žena i dece u centar svojih akcija. Polazeći od znanja koje su u tom radu stekle, ove organizacije su se zalagale za uspostavljanje pravnog okvira koji bi omogućio pristup pravdi i uslugama za podršku i zaštitu za žrtve nasilja. Imajući u vidu rasprostranjenost i uticaj patrijarhalnog uređenja naših društava, ženske nevladine organizacije su jedini dosledni i neumoljivi garanti podrške ženama koje su pretrpele nasilje.
Uprkos gore pomenutim obavezama UN-a i velikom znanju i iskustvu ženskih nevladinih organizacija, UN agencije, nažalost, ne prepoznaju uvek stručnost niti obezbeđuju adekvatnu nadoknadu za stručni rad ženskih nevladinih organizacija. Ovo pismo upućujemo kako bismo izrazile zabrinutost zbog pitanja o kojima smo dugo razgovarale u krugu ženskih nevladinih organizacija u našem regionu, ali smo ih retko stavljale na papir. Važno je napomenuti da mnoge organizacije koje su se našle u navedenoj situaciji, oklevaju da o tome govore iz straha od gubitka podrške od UN agencija. Ovaj strah proizilazi iz nejednakih odnosa moći između UN agencija i ženskih nevladinih organizacija, proisteklih iz odnosa donator – primatelj donacije. Uzimajući u obzir fokus ovogodišnje kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, nadamo se da ćete imati sluha za našu zabrinutost i da će ovo pismo otvoriti dijalog između ženskih nevladinih organizacija i UN agencija o ovim važnim pitanjima.
Nekoliko ženskih nevladinih organizacija Zapadnog Balkana izvestilo je da nisu bile adekvatno konsultovane prilikom inicijalnog planiranja i dizajniranja programa UN agencija za Zapadni Balkan; što je ponekad doprinosilo sprovođenju nepotrebnog programa ili preklapanjima programa. Ovo je izgubljena prilika ili neefikasna upotreba ograničenih resursa za ženska prava. Druge organizacije su izvestile da su izbačene iz vladinih procesa donošenja odluka koje koordiniraju UN agencije. Doživele su da predstavnici/ce UN agencija, u razgovorima sa vladinim službenicima/cama, govore negativno o određenim organizacijama, čime je podrivan njihov rad i ugled u javnosti. U nekim slučajevima, ženske nevladine organizacije su primetile da UN agencije radije sarađuju sa organizacijama koje imaju vrlo malo ekspertize u prepoznavanju nasilja, jer se takve organizacije mogu držati pod “kontrolom”, umesto bliske saradnje sa iskusnijim ženskim organizacijama. Želimo da naglasimo da postoje službenici/ce u UN agencijama koji se zalažu za, podržavaju i sarađuju sa ženskim nevladinim organizacijama. Čini se da ovo nažalost nije institucionalizovani pristup, već individualna inicijativa.
Nažalost, UN agencije se često, namerno ili nenamerno, takmiče sa ženskim nevladinim organizacijama, za pristup fondovima. UN agencije raspolažu sa znatno više resursa od onih koji su na raspolaganju ženskim nevladinim organizacijama, što UN agencijama olakšava da opredele resurse za prikupljanje sredstava. Štaviše, obaveze pojedinih država i Evropske unije (EU) prema Ujedinjenim nacijama znače da UN agencije ne podležu tenderskim procedurama pod istim uslovima kao i drugi subjekti; mogu mnogo lakše da pregovaraju sa državom i EU o direktnom finansiranju. Ovo može doprineti uspostavljanju nefer uslova prilikom takmičenja za prikupljanje sredstava. Na primjer, uz asistenciju UN Women, krajem 2016. godine, Evropska komisija odlučila je da promeni način na koji će biti distribuirana sredstva iz IPA (Instrument for Pre-Accession/Instrument za predpristupnu pomoć) fonda, namenjena za borbu protiv nasilja prema ženama. Umesto distribucije sredstava direktno ženskim nevladinim organizacijama, kao u prethodnom IPA pozivu za podnošenje predloga projekata, i kao u drugim oblastima koje ovaj program obuhvata (na primer: ljudska prava, trgovina ljudima, korupcija) EK je dodelila 5 miliona evra agenciji UN Women za implementaciju Istabulske konvencije. UN Women je odlučio da distribuira 60%, odnosno 3 miliona evra ženskim nevladinim organizacijama na Zapadnom Balkanu. Međutim, UN Women pozivi za podnošenje prijedloga projekata iznosili su 60 000 evra ili manje, za maksimalni period sprovođenja projekta od godinu dana, smanjujući iznos podrške dostupne ženskim nevladinim organizacijama. U nekim zemljama ova sredstva nisu bila dovoljna da pokriju ključne stavke u delu pružanja usluga. Rezultat je bio taj da ženske organizacije fokusirane na problem muškog nasilja prema ženama nisu bile u mogućnosti da realizuju regionalni, multinacionalni projekat u okviru IPA programa, kao što je to predhodno bio slučaj.[1] Iako su ženske grupe izgradile kapacitete da sprovedu akcije čiji je ukupan iznos bio veći od milion evra, posle mešanja UN Women, promenjeni pristup u finansiranju pogrešno je sugerisao da su ženske nevladine organizacije na Zapadnom Balkanu nesposobne da samostalno upravljaju značajnim sredstvima i da im je neophodno UN pokroviteljstvo za rad u njihovim zemljama. Ovo je urušilo sliku o ženskim organizacijama i uskratilo dostupnost sredstava.
Čule smo argumente da donatori finansiraju UN agencije zato što lokalne ženske nevladine organizacije nemaju kapacitete da upravljaju ozbiljnim sredstvima. Dokazi govore drugačije. Nekoliko organizacija na Zapadnom Balkanu je upravljalo značajnim sredstvima, čineći to i prema zahtevima EU ili UN agencija. Kao što je navedeno u rezolucijama Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1325, 1889, 2250, i 2493, lokalne organizacije treba da prime više podrške od međunarodnih institucija. Zaista, UN je prepoznao da će ovo doprineti održanju aktivizma i stvarnoj promeni.
Nedovoljno finansiranje dodatno je pogoršao širi trend smanjenja međunarodnih donatorskih sredstava, namenjenih za pružanje usluga, pod pretpostavkom da će države preuzeti te obaveze. Međutim, uzimajući u obzir aktuelnu političku i ekonomsku situaciju, uključujući najnoviju pandemiju bolesti koju izaziva korona virus, nijedna država Zapadnog Balkana nije u potpunosti preuzela ove obaveze. Kao rezultat, nekoliko ženskih nevladinih organizacija, pružateljki usluga, ostalo je bez sredstava za pružanje usluga podrške, izlažući žene i decu riziku. Nedavno objavljen izveštaj otkriva neke od izazova sa kojima se ženske nevladine organizacije u regionu suočavaju prilikom pristupa sredstvima.
UN agencije takođe zadržavaju praksu angažovanja ekspertkinja umesto organizacija sa ekspertizom, odvlačeći finansijske i ljudske resurse od ženskih nevladinih organizacija, često nakon što su ove organizacije investirale u obučavanje kadra. Praksa angažovanja ekspertkinja umesto organizacija takođe potkopava prepoznavanje eskpertize organizacije i njene uloge u doprinosu promenama.
U svojim lokalnim i međunarodnim izveštajima, u nekoliko navrata smo primetile da su UN agencije propustile da javno priznaju doprinos i postignuća ženskih nevladinih organizacija u oblasti prepoznavanja muškog nasilja prema ženama. U najgorim slučajevima, UN agencije preuzele su zasluge za uspjeh koji su postigle ženske nevladine organizacije. U drugim slučajevima, izveštaji UN agencija spominju samo „nevladine organizacije“ bez imenovanja organizacija koje su predano radile na tome da naprave promenu. Odavanje priznanja ženskim nevladinim organizacijama za važan rad kojim se bave u velikoj meri bi doprineo prepoznavanju ekspertize ovih organizacija, što može dovesti do političke podrške i dalje legitimizacije rada u očima građanki i građana i lokalnih vlada. Ovo bi doprinelo primeni preporuka iz prethodno pomenutih UN rezolucija, kao i održivosti ženskih nevladinih organizacija kroz povećanje podrške koja dolazi sa lokalnog nivoa.
Vreme je da sve misije i zaposlenici/ce u UN agencijama primene ono što govore u kontekstu njihove podrške pružene lokalnim organizacijama i osnaživanju ovih organizacija. Pozivamo sve UN agencije i njihove zaposlenike/ce da: (1) se odnose prema ženskim nevladinim organizacijama kao jednakim partnericama i ekspertkinjama, prepoznavajući i poštujući njihovu ekspertizu; (2) adekvatno konsultuju i uvaže ženske nevladine organizacije tokom inicijalnog dizajna svih novih programa za Zapadni Balkan; (3) angažuju ženske nevladine organizacije sa ekspertizom u svim pravnim i drugim procesima koji uključuju dijalog sa vladama, pokažu njihovu stručnost, izgrade odnose između vlade i civilnog društva, i time obezbede važnu političku podršku i vidljivost ženskih nevladinih organizacija; (4) osiguraju da UN izveštaji priznaju doprinos i postignuća ženskih nevladinih organizacija zaslužnih za promene o kojima se izveštava, navodeći ime organizacije; (5) učine snažnije napore i snažno podrže zaposlene u UN agencijama da angažuju ženske nevladine organizacije, umesto angažovanja individualnih ekspertkinja, time priznajući ekspertizu ženske nevladine organizacije i obezbjeđujući joj toliko potrebne resurse; i, što je još važno, (6) kreiraju i primene politike “ne-takmičenja” sa ženskim nevladinim organizacijama za pristup fondovima.
Hvala vam na pažnji i nadamo se da će ovo pismo doprineti otvorenom, iskrenom, i konstruktivnom dijalogu u vezi sa nabrojanim temama, kao i unaprijediti saradnju sa UN agencijama, koje vidimo kao ključne partnerke u donošenju promena u našem regionu.
Srdačno, potpisnice 230 ženskih organizacija civilnog društva:
- Agritra Vision Association – Dibra (Shoqata “Agritra Vizion” – Dibër) (Albania)
- Albanian Women Empowerment Network (Rrejti i Fuqizimit të Gruas në Shqipëri) (10 organisations, Albania)
- Association ASTRA – Action Against Trafficking in Human Beings – Belgrade (Astra – akcija protiv trgovine ljudima – Beograd) (Serbia)
- Association Fenomena Kraljevo (Udruženje Fenomena Kraljevo) (Serbia)
- Association of Patients with Malignant Diseases of the City of Cazin (Udruženje oboljelih od malignih oboljenja Grada Cazina) (Bosnia and Herzegovina)
- Association of Roma Women – Bujanovac (Udruženje Romkinja – Bujanovac) (Serbia)
- Association of Women Femina Smederevska Palanka (Udruženje žena Femina Smederevska Palanka) (Serbia)
- Association of Women Sandglass Krusevac (Udruženje žena Peščanik Kruševac) (Serbia)
- Autonomous Women’s Center (Automni ženski Centar Beograd) (Serbia)
- Association “Woman BiH” - Mostar (Udruženje „Žena BiH“ - Mostar) (Bosnia and Herzegovina)
- Association “Women from Una“ - Bihać (Udruženje „Žene sa Une“ - Bihać) (Bosnia and Herzegovina)
- Association “Women’s Vision” - Tuzla (Udruženje „Ženska vizija“ - Tuzla) (Bosnia and Herzegovina)
- Centre for Women’s Rights - Vrsac (Centar za zenska prava - Vršac) (Serbia)
- Centre of Women’s Rights (Centar ženskih prava) (Bosnia and Herzegovina)
- Citizens’ Association “Future” - Modriča (Udruženje građana Budućnost - Modriča) (Bosnia and Herzegovina)
- Citizens’ Association “VIVE ZENE” - Tuzla (Udruženje građana „VIVE ŽENE“ - Tuzla) (Bosnia and Herzegovina)
- Committee for Human Rights Vranje (Odbor za ljudska prava Vranje) (Serbia)
- Counselling Line for Girls and Women – Tirana (Linja e Këshillimit për Gra dhe Vajza - Tiranë) (Albania)
- Foundation “CURE” - Sarajevo (Fondacija „CURE“ - Sarajevo) (Bosnia and Herzegovina)
- Foundation United Women (Udružene žene Banja Luka) (Bosnia and Herzegovina)
- Gender Alliance for Development Centre (Qendra Aleanca Gjinore për Zhvillim) (Albania)
- Gender Budgeting Watchdog Network (Western Balkans Region)
- Helsinki Citizens’ Assembly – Banja Luka (Helsinški parlament građana - Banja Luka) (Bosnia and Herzegovina)
- IN Foundation Banja Luka (IN Fondacija Banja Luka) (Bosnia and Herzegovina)
- Impulse Tutin (Impuls Tutin) (Serbia)
- Independent Women’s Centre - Dimitrovgrad (Nezavisni ženski centar - Dimitrovgrad) (Serbia)
- Jona Association – Saranda (Shoqata “Jona” - Sarandë) (Albania)
- Kosovo Women’s Network (Rrejti i Graves të Kosovës / Mreža žena Kosova) (156 organisations, Kosovo)
- National Network to End Violence Against Women and Domestic Violence (Национална мрежа против насилство врз жени и семејно насилство/ Rrjeti nacional kundër dhunës ndaj femrave dhe dhunës familjare) (23 organisations, North Macedonia)
- Organization Gender Peace and Security - Durrës (Organizata Gender Paqe dhe Siguri - Durrës) (Albania)
- Rights for All (PRAVA ZA SVE) (Bosnia and Herzegovina)
- Roma Association of Novi Becej (Udruzenje Roma Novi Becej) (Serbia)
- Safe Oasis Kragujevac (Oaza sigurnosti Kragujevac) (Serbia)
- Sarajevo Open Centre - Sarajevo (Sarajevski otvoreni centar – Sarajevo) (Bosnia and Herzegovina)
- Psycho – Social Center “Vatra” - Vlora (Qendra psiko – sociale “Vatra” - Vlorë) (Albania)
- SOS Helpline for Women and Children Victims of Violence Vlasotince (SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja Vlasotince) (Serbia)
- SOS Women’s Centre Novi Sad (SOS Ženski centar Novi Sad) (Serbia)
- The Women’s Forum of Prijepolje (Forum žena Prijepolje) (Serbia)
- Victimology Society of Serbia Belgrade (Viktimološko društvo Srbije Beograd) (Serbia)
- Woman to Woman - Shkodra (Gruaja tek Gruaja - Shkodër) (Albania)
- Women’s Association Derventa - Derventa (Udruženje žena Derventa – Derventa) (Bosnia and Herzegovina)
- Women’s Association “Priroda” - Bratunac (Udruženje žena „Priroda“ - Bratunac) (Bosnia and Herzegovina)
- Women’s Association “SEKA” - Goražde (Udruženje žena „SEKA“ - Goražde) (Bosnia and Herzegovina)
- Women’s Alternative Sombor (Ženska alternativa Sombor) (Serbia)
- Women for Peace - Leskovac (Žene za mir – Leskovac) (Serbia)
- Women’s Rights Centre (Centar za ženska prava) (Montenegro)
- Women’s Centre - Uzice (Ženski centar - Užice) (Serbia)
[1] U periodu 2012-2016, Autonomni ženski centar koordinisao je regionalnim, višegodišnjim IPA projektom: “Koordinirana akcija – Ka novim evropskim standardima u zaštiti žena od rodno-zasnovanog nasilja”, u ukupnom iznosu od 1,300,000, evra, sprovedenim u 7 zemalja (sve ex-jugoslovenske republike, zajedno sa WAVE Mrežom iz Austrije, uz podršku Evropskog ženskog lobija), u partnerstvu sa 29 ženskih nevladinih organizacija. Više informacija o projektu dostupno putem linka: I SIGN.