U ponedeljak, 30. septembra 2024. godine, Autonomni ženski centar je u prostorijama Medija centra u Beogradu, u prisustvu predstavnika i predstavnica stručne javnosti i medija, predstavio nalaze analize međunarodnih standarda, uporednih rešenja i domaćeg pravnog okvira, kao i istraživanje sudske prakse o upotrebi koncepta „otuđenje od roditelja“ u kontekstu nasilja u porodici u parnicama za poveravanje i održavanje odnosa deteta s roditeljem s kojim ne živi.

Prezentacija je započeta izlaganjem prof. dr Anite Lauri Korajlije s Odseka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je govorila o nenaučnosti koncepta „otuđenje od roditelja“, čiji je tvorac američki psihijatar Ričard Gardner, a koji je naučna zajednica odbacila zbog empirijske i naučne neutemeljenosti.

„Ako ne znamo šta je, kako izgleda i kako ga razlikovati od drugih ponašanja, onda ga ne možemo koristiti kao dijagnostički, naučni i psihološki konstrukt u kliničkim procenama i veštačenjima na temelju kojih donosimo dugotrajne odluke o nečijim životima“, rekla je Lauri Korajlija, u prilog potrebi da se koncept „otuđenja“ prestane koristiti u sudskoj praksi, kao i u praksi socijalne zaštite.

Nalaze pravne analize Primena koncepta „otuđenje od roditelja” u proceni roditeljskih kapaciteta i najboljeg interesa deteta u situacijama porodičnog nasilja, autorki Tanje Drobnjak, Dijane Malbaše i Marije Lukić, predstavila je advokatkinja Tanja Drobnjak, jedna od autorki analize. Ona je istakla obavezu porodičnopravnih sudova da prilikom odlučivanja o starateljstvu i modelu viđanja deteta s roditeljem s kojim ne živi, moraju razmotriti sva pitanja koja se odnose na postojanje porodičnog nasilja, te obavezu države da prizna da je najbolji interes deteta ugrožen kada je dete svedok nasilja.

„Pravo na održavanje kontakta deteta sa roditeljem sa kojim ne živi ne treba posmatrati kao apsolutno pravo roditelja, već kao pravo deteta, koje takođe nije apsolutno, već može biti ograničeno ako to zahteva najbolji interes deteta“, istakla je Drobnjak.

Nalaze istraživanja sudske prakse u parnicama za poveravanje i održavanje ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi predstavila je psihološkinja Autonomnog ženskog centra, dr Tanja Ignjatović, koja je, pored Tanje Pavlov i Marije Lukić, autorka ovog istraživanja. Istraživanje obuhvata 24 sudska predmeta, parnice za poveravanje dece i određivanje modela održavanja ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi, kada postoji otpor ili odbijanje deteta da ima kontakt sa roditeljem i/ili tvrdnje da je došlo ili bi moglo doći do „otuđenja deteta od roditelja”, a u kojima se pominje nasilje u porodici. Ograničenja sprovedene analize, uzorka predmeta, dostupne dokumentacije, indirektnog saznanja o ispitivanoj pojavi (preko procena i odluka stručnjaka/stručnjakinja), ne omogućavaju generalizaciju nalaza i zaključaka, ali pružaju uvid u karakteristike i trendove pojave, uključujući i upotrebu naučno nepotvrđenog koncepta „otuđenje od roditelja” u stručnoj i sudskoj praksi u Srbiji.

Istraživanje će u narednom periodu biti dostupno u štampanom i elektronskom obliku.

Razgovor je moderirala Aleksandra Aksentijević, koordinatorka projekta Pokret snažnog otpora braniteljki ljudskih prava za zaštitu žrtava i žena koje su preživele rodno zasnovano nasilje i njihove dece, koji finansira Evropska unija, a u okviru koga su sprovedeni predstavljena pravna analiza i istraživanje.

Snimak prezentacije održane u Medija centru možete pogledati OVDE.

Tekst Anite Lauri Korajlije Trebamo li se otuđiti od otuđenja možete pročitati OVDE.

Pravnu analizu Primena koncepta „otuđenje od roditelja” u proceni roditeljskih kapaciteta i najboljeg interesa deteta u situacijama porodičnog nasilja možete pročitati OVDE.

Infografici nalaza istraživanja sudske prakse u parnicama za poveravanje i održavanje ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi dostupni su OVDE.