- Nedostatak odgovornosti države za implementaciju Konvencije.
- Sistematska marginalizacija autnomnih i nezavisnih zenskih grupa.
- Skromno ucesce zena u odlucivanju o politikama i javnom zivotu.
- Diskrepanca izmedju zakonskih mera i prakse (implementacije).
Vera Kurtić, u ime organizacija Bibija, Ženski prostor, Eureka i Evropski romski centar, naglasila je 4 najznačajnije oblasti diskriminacije Romkinja u Srbiji, ističući problem potpunog odsustva podataka o Romkinjama u državnom Izveštaju:
- Nasilje nad Romkinjama
- Iskljucenost i diskriminacija Romkinja u obrazovnom sistemu
- Situacija u zaposljavanju
- Zdravstvena zastita Romkinja
Članice Komiteta su pokazale veliko interesovanje za stanje ženskih ljudskih prava u Srbiji – (postavljeno je gotovo 20 pitanja), što potvrđuje da su NVO izveštaji uspeli da skrenu pažnju članica Komiteta, ali i nedostatak informacija u državnom Izveštaju i odgovorima na listu dodatnih pitanja. Sastanak predstvnica NVO sa komitetom pratila je Ana Ilić iz stalne misije Srbije u UN. Sutradan, 15. maja 2007, održan je dodatni sastanak sa 9 predstavnica Komiteta koje su pokazale posebno interesovanje za pitanja diskriminacije žena u Srbiji.
Za Alternativne izveštaje iz Srbije bile su zainteresovane i medjunarodne organizacije koje su pratile zasedanje (npr. Internation Service for HR, Equality Now i druge).