U govoru Biljane Branković u ime Glasa razlike, Autonomnog ženskog centra, ASTRE, Incest trauma centra i Zena u crnom, istaknuta su 4 ključna cross-cutting pitanja:
  1. Nedostatak odgovornosti države za implementaciju Konvencije.
  2. Sistematska marginalizacija autnomnih i nezavisnih zenskih grupa.
  3. Skromno ucesce zena u odlucivanju o politikama i  javnom zivotu.
  4. Diskrepanca izmedju zakonskih mera i prakse (implementacije).

Vera Kurtić, u ime organizacija Bibija, Ženski prostor, Eureka i Evropski romski centar, naglasila je 4 najznačajnije oblasti diskriminacije Romkinja u Srbiji, ističući problem potpunog odsustva podataka o Romkinjama u državnom Izveštaju:

  1. Nasilje nad Romkinjama
  2. Iskljucenost i diskriminacija Romkinja u obrazovnom sistemu
  3. Situacija u zaposljavanju
  4. Zdravstvena zastita Romkinja

Članice Komiteta su pokazale veliko interesovanje za stanje ženskih ljudskih prava u Srbiji – (postavljeno je gotovo 20 pitanja), što potvrđuje da su NVO izveštaji uspeli da skrenu pažnju članica Komiteta, ali i nedostatak informacija u državnom Izveštaju i odgovorima na listu dodatnih pitanja. Sastanak predstvnica NVO sa komitetom pratila je Ana Ilić iz stalne misije Srbije u UN. Sutradan, 15. maja 2007, održan je dodatni sastanak sa 9 predstavnica Komiteta koje su pokazale posebno interesovanje za pitanja diskriminacije žena u Srbiji. 

Za Alternativne izveštaje iz Srbije bile su zainteresovane i medjunarodne organizacije koje su pratile zasedanje (npr. Internation Service for HR, Equality Now i druge).

038